ItalianoHrvatskiEnglishFrançaisDeutchEspañolPortuguesePo PolskuSlovakia     

 

Poruka Majke Elvire

Ako postoji kategorija osoba koja želi, voli i traži slobodu, to su mladi. Mladi su umorni od maski koje nose odrasli; oni traže vjerodostojnost, traže čistoću, osmijeh, radost, ali to sve što traže zapravo nije nešto već Netko: to je Bog. Sloboda koju traže današnji mladi je Božje lice, samo što to ne znaju prepoznati. Gdje su ti modeli u koje mladi mogu gledati? Mi odrasli, što dajemo mladima? Što im prenosimo? Oni žele vidjeti vjeru, dobročinstvo, velikodušnost, žele vidjeti iskreno obraćenje koje se rađa iz srca: dosadile su im riječi, ali znaju prihvaćati istinu o onome što vide.
Uronili smo u Duha Svetoga koji nas svaki dan grli u našem životu. Duh Stvaratelj neprekidno obnavlja i stvara novo, a ta nova Njegova stvorenja danas smo mi. Bog želi proniknuti u korijenje naših rana nastalih u prošlosti, jer je pravi susret s Njime klica novog stvaranja, neprolazno proljeće u srcu. Kad sam na moru, volim staviti masku i gledati u dubinu. Vidim puno stijena koje strše, ali kad dobro pogledam, to je beskrajna planina.
Ako bi se mi potrudili osloboditi od svih nevažnih stvari, od naših strahova, naših ambicija, od naše želje da se pokažemo, kad si skinemo taj teret, i mi ćemo biti sposobni živjeti čistim i velikodušnim životom sa puno prilika da pomažemo i služimo svima!
Mi često gledamo samo ono što radimo i da li to drugi primjete... ali nitko ne misli da je ono važno unutar nas:  to je moje biće koje voli, plače, smije se, raduje se, a da bi to vidjeli trebamo molitvu
Put u korizmi
Pokušajmo se tijekom ove Korizme odreći utrke za užicima jer oni prođu za tren, a mi imamo pravo na pravu životnu radost. Sigurna sam da su neki od vas već imali ta iskustva i da ste, odrekavši se uživanja u čokoladici koju ste jako željeli pojesti, doživjeli posebnu vrstu zadovoljstva, radost kojaima okus života.Moramo biti izvorišta radosti, a to možemo ako smo u stanju sami sebi reći „ne“.
Dobro jutro moj živote!
Moramo se ujutro probuditi govoreći si: “Dobro jutro moj živote!” Ako mi sami prvi ne ljubimo svoj život, zašto bi nas drugi trebali ljubiti? Morate svakoga dana kontemplirati vaš život u njegovoj novosti jer je život dinamičan, život je Bog koji stvara, svakoga dana nove stvari unutar i izvan nas! Mi se ne oduševljavamo dovoljno, ne mislimo nikada na činjenicu da svakoga dana postoji Netko tko budi dan… to niti ne primjećujemo i tako postajemo banalni, uzimajući zdravo za gotovo što se budim, što sam zdrav, mislim, volim, imam snage smijati se...
„Tko izgubi svoj život, pronaći će ga!“
Upravo smo zakoračili u novu godinu, da bismo živjeli istinsku novost i od sada ne smijemo više biti isti! Jao nama ako se šalimo sa Božjom ljubavlju... mi smo u svijetu zbog Njegove ljubavi i možemo živjeti ispunjen i istinit život, bez kompromisa, ali moramo znati i malo patiti, ako ne, dobro se gubi a život vene.Isus nam je rekao: „Tko izgubi svoj život, pronaći će ga!“ Probajmo darovati, čak i samo jedan osmijeh, ali sa čistim srcem, ne tražeći ništa zauzvrat. Početi ćemo tako osjećati jednu drugu kvalitetu života.
Iščekujemo jedan susret koji ne završava Božićem
Iščekujemo jedan susret koji ne završava Božićem. Svatko od nas nešto želi u srcu, nešto istinito, lijepo, veliko. A da bi se dobro osjećali prema vani, moramo razviti darove u svojoj nutrini. Ono što činimo ponekad nas razočara jer to ne prigrlimo cijelim bićem nego smatramo nečim izvan nas, što nam ne pripada.
Svetost je tvoj život
Svetost je tvoj život, koji je proživljen u istini: jednostavan, čist, radostan.
Svetost znači iskusiti snagu koju nisi imao prije nego li si učinio konkretan korak života, kako imati hrabrost za pomiriti se, za pitati oprost. Svetost znači živjeti sklad između razmišljanja, govorenja i djelovanja: doseći to duboko sjedinjenje u samom sebi, željeti biti slobodan od svega pa i od samoga sebe i od svojih promjena raspoloženja. Svetost je unutarnji mir, to znači osloboditi se od zla kada se pojave sjećanja prošlosti, kad srce boli, kad se bori protiv lažnosti i oholosti koja te uvjerava da si bolji od drugih.
Misija je jedan put, to ja kada se izađe iz samoga sebe
Misija je jedan put, to ja kada se izađe iz samoga sebe. Evo zašto smo svi pozvani da budemo misionari, i ne trebamo se onda zavaravati želeći otići u daleka mjesta i pritom ostati zatvoreni u sebe, svoje misli, sjećanja i želje: bit ćemo blokirani i činit ćemo stvari samo fizički, rukama, nogama, sa onime što imamo, a ne onime što jesmo! Misija je tvoje biće koje se daruje, koje više ne misli na sebe, koje se interesira za potrebe drugih, nudi nadu i mir drugima.Gospodin vidi koliko mi želimo uistinu ući u svoj život i živjeti ga i darovati, kako je učinio On Ne bojte se darovati život, jer kada ga daruješ pronađeš ga stostruko! Isus je rekao: tko izgubi svoj život, pronaći će ga!
Ljubav, najljepši Božji izum
Mi smo dobili jedan veliki dar od Boga: pozvao nas je da iskusimo radost darivajući ljubav.
Ne možemo si pripisivati nikakve zasluge, to je jedan veliki dar, to je već dobivanje zauzvrat prije negoli smo išta dali, to nije napor nego odmor, nije umor nego snaga. Naša ljubav mora biti inkarnirana poput Isusove; tko može znati kolike je ljude Isus gledao sa blistavim očima, da ih pomogne, uzdigne, utješi! Ako volimo Isusa, prije ili kasnije ta vatra će proplamsati i ljudi će, vidjevši nas, i sami krenuti putem promjene.
Kolovoz
Sve više shvaćam da mladi danas žele susresti istinu, žele upoznati pravi život, život bez straha; to su hrabri ljudi koji riskiraju, upravo zato što žele vidjeti očima, cijelim svojim bićem, da Evanđelje nije neka obmana, neka izmišljotina, nije samo nekakva doktrina nego život... punina života! Vjerujem da nam mladi daju snažnu lekciju iz hrabrosti i okrenutosti ka dobru, prepuštajući se onima koji odluče vjerovati u njih, i to vjerovati na način da im predlože ozbiljne i zahtjevne opcije.
HVALA!
Na kraju Slavlja Života, iz naših srca izvire jedna jednostavna ali iskrena riječ: HVALA!
HVALA Bogu Života koji nas je blagoslovio poklanjajući nam vedro vrijeme, podržao nas svojom Providnošću, zaštitio nas od svih opasnosti, pomogao nam stvoriti duh zajedništva i obitelji koji se rodio među ljudima pristiglim iz mnogo raznih zemalja...
Autentičnost ne dolazi automatski; trebamo ju željeti, jer ponekad smo i mi kao farizeji i živimo prijetvorno. Trebamo dakle pronaći izvor autentičnosti, iskrenosti, istine, transparentnosti, a taj izvor života nalazi se u srcu. Bog je Srce. Njegovo srce je u nama, a mi živimo u Njemu...
Marija, žena od vjere
Ovdje smo da se još jednom uvjerimo da je naša vjera puna života! Koliko se puta, kroz sva ova stoljeća, Gospa ukazala, da bismo mi mogli još dublje vjerovati u moć vjere. Jer je vjera ta koja nam daje snagu, daje sigurnost, daje nam mir; vjera je naše veliko bogatstvo. I Gospa je živjela po vjeri i iz vjere, živjela je snagom vjere...
Travanj
Ovo je čestitka za Uskrs: krenimo prema Njemu, bez zaustavljanja. Trebamo gledati naprijed, tko se zaustavi izgubljen je. Ako se zadovoljimo postojećim, počinjemo umirati, ako prestanemo gledati naprijed i hodati, vratit ćemo se natrag. Hodimo naprijed sa željom i voljom i zaista ćemo susresti tog Isusa koji je odgovor na naša pitanja, na naša “zašto”; On je odgovor, ne tražimo ga negdje drugdje...
 
Petar je živ!
Petar je ostao na zemlji u osobi Pape: tko mu se još nije približio, barem jedan put, ne može razumjeti misterij te žive prisutnosti koji je u njemu. Stoga idi tamo, pogledaj ga u oči i vidjet ćeš da je Petar živ, jer ćeš osjetiti kad se približiš, da je tamo Božja nježnost, ljepota jedne prisutnosti koja ti daje sigurnost. Osjetiš dimenziju koja više nije samo zemaljska, koja nije više samo povijesni trenutak; postoji nešto što nadilazi ono što vidiš, i netko drugi koji živi u toj osobi koju susrećeš: to je Petar koji nas nastavlja voditi ka susretu s Učiteljem...
Proljeće srca
Ljubav rađa ljubav. Zato su nam prijeko potrebne osobe sposobne biti glasnicima nade. Nužna je obnova obitelji. Ako se obitelj obnovi i roditelji se obrate, djeca će biti spašena. Položaj djece u obitelji velik je izazov koji Gospodin stavlja pred nas i o kojem ovisi budućnost...
Siječanj
A to postojanje je jedan put, mi smo na hodočašću sa svim ljudima dobre volje, koji vjeruju u život, u ljubav, u oprost. A puno nas je, jer znam da postojite i vi: vi ste muškarci i žene koji vjeruju u život, vi ste ljudi koji vjeruju u ljubav, u ljubav koja je suosjećanje, oprost, koja iznova počinje, jedna ljubav koja je vjerna! Koliki ljudi traže tu stvarnost, iako ne vjeruju u Boga!
Mi imamo sreću da sve to ne samo da poznajemo i tražimo, već možemo provoditi u djelo, vjerovati i živjeti, srećući našeg Stvoritelja.
Vjera pobjeđuje
Vjerovati znači položiti nadu u nekoga tko je veći od nas, od naših razočaranja i naših strahova. Marija je vjerovala svim srcem, njezina vjera imala je izvor u tom djetetu koga je nosila, koga je štitila u svojoj utrobi i pod čijom je zaštitom i sama bila. Vjeru treba čuvati, no zapravo je vjera ta koja čuva nas! Prokušana vjera pravo je bogatstvo i ne dopustimo da nam iscuri kroz prste!
Vjera hrana života
Učimo malo po malo, govoreći, slušajući, radeći, studirajući... iz svega onoga što živimo svakoga dana, konkretizirajući našu vjeru.
U svemu što se desi ponavljajmo u srcu: vjerujem u Boga! Ako se naučimo oslanjati na Njega, ako se uzdamo u Njega, bit ćemo još bolji, još radosniji, još sposobniji da si želimo dobro. Moramo znati živjeti snagu vjere, svjetlo vjere, radost vjere. Vjera je kompas koji nas vodi kroz cijeli dan, vjera nas mijenja...
Idemo k svima, bez predrasuda
Još jedan put, ispred mnoštva gladnih koji ga traži, koji ga žele slušati, On nas pita kao apostole, da damo same sebe drugima za jelo, što znači da se darujemo, da se razlomimo kao kruh na stolu svijeta koji pati od gladi za nadom, radosti, mirom.
Prava misija je ići naučiti od svih, dopustiti da se naše srce educira, da titra, jer je ponekad srce od kamena, od leda, puno misli i projekata.
Postati prijatelji u vjeri
Rastemo u vjeri da bi donijeli ploda; a plodovi vjere su dobrota i ljubav. Vjera nije samo vjerovati u Boga i držati ruke u džepovima i moliti možda satima klanjajući Mu se, a onda zaboraviti da je Bog komu se moliš upravo onaj Bog koji se daruje tebi, koji će si “uprljati ruke” da bi te ljubio. Molitva, ako je prava, hrani vjeru koja postaje dobročinstvo obukavši odijelo služenja. Zato se i ti moraš darovati bližnjemu, moraš  si “uprljati ruke” služeći, a ako toga nedostaje, nedostaje radosti u životu. A da bi služio, da bi se darovao, treba možeš započeti sa jednim osmijehom, jednom riječju, jednim susretom, jednim pomirenjem, jednim slušanjem. Malene stvari koje daju radost srcu i braći, malene stvari gdje često zakažemo...
Dati život za prijatelje
“Prijatelji” znači puno više nego brat ili sestra. Isus ustvari kada želi reći apostolima da ih doista voli, da ima povjerenja u njih, da ih osjeća “svojima”, kaže im: “... nazvao sam vas prijatelji, jer sve ono što sam čuo od svog Oca rekao sam vama”...
Rađa se ljubav za životom
Ono što svatko od nas traži je pravo prijateljstvo, pravo istinsko prijateljstvo. „Nije dobro da čovjek bude sam“ (Post. 2,18): sam Gospodin nas je stvorio iz nostalgije za zajedništvom, za prijateljstvom među nama. On je u nama stavio duboku želju za dobrim, razumijevanjem, da znamo voljeti, oprostiti, započeti sa radošću, da zajedno hodamo.
Da zablistaju plodovi krštenja
Mi smo pozvani naviještati da je ova prava radost u jednostavnosti, u hrabrosti ljubljenja, pokazati da je život prepušten vjeri nešto posve drugo: to je punina!
Zato će naš radostan život postati najiskrenije svjedočanstvo o ljepoti kršćanskog života, bit će to najdjelotvorniji navještaj Radosne Vijesti, otkrit će svima ukusne plodove sakramenta krštenja...
„Ženo, evo ti Sina!“
Želimo učiniti čin povjerenja prema Mariji koja je rekla „da“, jedno „da“ toliko apsolutno i bezuvjetno Ocu, da je postala majka Božjeg sina i majka čovječanstva prihvativši nas ispod križa, na Isusov poziv, kada joj je rekao: “Ženo, evo ti sina!“ pokazujući na Ivana; u njemu je bio prisutan svatko od nas tko ima jedan osobni odaziv za Mariju...
Sretan Uskrs!
Svijet i danas, kao i nekoć, očekuje poruku nade, vijest o uskrsnuću, vijest da je smrt zauvijek poražena, da se jedan čovjek dobrovoljno predao na smrt i platio otkupninu za sve. Danas Bog čeka na naše da da bi ta vijest odjeknula posvuda, među bogatima i među siromasima, među profesorima i među nepismenima, među dobrima i zlima, muškarcima, ženama i djecom…
Ožujak
Predragi i voljeni prijatelji, jako me dojmila poruka Svetog Oca za Korizmu! To je velika pomoć za nas iz Zajednice koji ove godine želimo naučiti živjeti neizmjeran dar prijateljstva sa Bogom i među nama. Stoga vam se obraćamo sa puno radosti i želimo vam jedan dobar korizmeni put ispunjen sa puno malih obaveza, ali i sa puno iznenađenja koje će nam Gospodin darovati
Ono što svatko od nas traži je pravo prijateljstvo: istina, iskrenost i ljubav. Sam Gospodin nam je dao nostalgiju za zajedništvom, međusobnim prijateljstvom. On nam je ostavio nostalgiju za dobrim, za razumijevanjem, da znamo voljeti, oprostiti, ponovno započeti u radosti. Stoga učimo od mladih da naše pravo dobro, naša sreća nije trka za „uspjehom“, nego biti braća, sestre, vjerni prijatelji, bez ambicija da stignemo tko zna gdje, a u dubini, sami!
Vrijeme je da pogledamo unutar sebe
Vrijeme je da pogledamo unutar sebe i da postanemo prijatelji jedni drugima. Da bismo mogli biti prijatelji treba duboko poznavati sebe, otkriti tko smo i jasno to reći.
Razotkriti idole koji nas proždiru iznutra i na kraju čine da ostanemo sami: egoizam, ponos, superiornost, ravnodušnost. Trebamo ponovo pronaći našu vrijednost žena i muškaraca koji su sposobni ljubiti nježnošću, dobrotom, milosrđem. 
 
“Dođi Gospodine Isuse!”
Dođi da možemo prepoznati u znacima današnjeg vremena čovjekov san da se vrati Tebi, dođi da te ljudi ponovno pronađu te tako otkriju da su braća, dođi da počnu poštivati i braniti život djece, dođi jer imamo potrebu staviti tjeskobu, patnju, grijeh, nemir naših srca, u srce tog Oca, kojeg Ti dolaziš otkriti. Dođi jer trebamo Tebe, Boga koji je Otac, prijatelj, koji je ljubav koja iščekuje, istina koja uzdiže, svijetlo koje osvjetljava, sunce koje izlazi i grije srce čovjeka.
Svetost je živi susret sa Isusom
Svetost je jedan hod, to je dinamičan život koji donosi konkretne plodove, koji postaje ljubav, predanje, „gubljenje“ vlastitog života da bi drugi mogli upoznati Božju ljubav.
Svetost nije apstraktan pojam već je živi susret sa Isusom koji postaju ruke koje služe, noge koje trče, oči koji vide, tijelo i krv koja se daruje: tako se isplati živjeti jer više ne živiš samo ti, nego život Isusa živi u tebi i daruješ ga braći.
Gledati život očima punim čuđenja
U prvim danima naše afričke misije, za vrijeme redovnih pješačenja iz jednog mjesta u drugo, prolazeći kroz sela, djeca su se prva približila našim momcima, promatrala ih, pokazivala na njih. Jedno bi gurkalo drugo i govorilo: “White man, white man!”, “Bijeli čovjek, bijeli čovjek!”. Onda bi im se netko, pobijedivši strah i usudio prići da ih dotakne. Dirali su im ruke ... a nakon par dana su se više približili i “davali im pet”. Gledali su te “bijele ljude” oduševljenih očiju.
Euharistija, veliki Božji dar čovječanstvu!
Svi mi bi željeli dobiti poštu, svi bismo željeli dobiti neko pismo.  A Bog zna da čeznemo biti voljeni, da nas se drugi sjete, našu želju da uđemo u otajstvo života, onog istog života koji se ponekad nađe u mnogim problemima. Bog to zna, stoga se potrudio i šalje nam jedno “pismo” svakog dana! Upamtimo to, Božja Riječ je “pismo” Njegove ljubavi a On nam je pokazuje svaki dan...
ZAUVIJEK MLADI!
Ako postoji kategorija osoba koja želi, voli i traži slobodu, to su mladi.
Mladi su umorni od maski koje nose odrasli; oni traže vjerodostojnost, traže čistoću, osmijeh, radost, ali to sve što traže zapravo nije nešto već Netko: to je Bog.
Sloboda koju traže današnji mladi je Božje lice, samo što to ne znaju prepoznati. Gdje su ti modeli u koje mladi mogu gledati? Mi odrasli, što dajemo mladima? Što im prenosimo? Oni žele vidjeti vjeru, dobročinstvo, velikodušnost, žele vidjeti iskreno obraćenje koje se rađa iz srca: dosadile su im riječi, ali znaju prihvaćati istinu o onome što vide.
Bog providi!
Taj Bog je Otac i ja sam ga otkrila dok sam još bila dijete; tad sam naučila povjeriti mu se. U trenucima najvećeg siromaštva, kad nije bilo ničeg, slušala sam svoju majku kako često ponavlja litaniju: „Sveti Križu Božji, nemoj nas napustiti“! Nikome patnja nije draga, ali ja sam upravo tad shvatila koliko je u životu važno naučiti živjeti s križem kao Providnošću, jer je ona naša majka i trebamo je voljeti i zagrliti da bismo bili sretni. Zato smo se i odlučili biti siromašni, kako bismo privukli Providnost i Božje Milosrđe u naše živote.
Ožujak
Korizma je posebno vrijeme koje nas vodi ka srži kršćanske vjere, do vremena našeg spasenja: do vazmenog trodnevlja Isusove smrti i uskrsnuća. Korizma je i uranjanje u tu jedinstvenu bol koju je proživio Isus, bol koju je prihvatio ljubeći i time postao instrument spasenja za cijelo čovječanstvo.
Veljača
To je dar koji nam je dao naš Stvoritelj. otvorimo mu vrata, trebamo prihvatiti i reći “da, neka tako bude”. Kad smo ispunjeni ljubavlju tad smo i puni radosti koju želimo darovati svima, “zasukati rukave” i služiti životu.
Siječanj
Sve sam više uvjerena da je jedini izvor života Bog. Od tog izvora svjetla svi smo rođeni. Iako toga nismo svjesni, Božji zagrljaj obavija našu priču, naš život; Bog udahnjuje u nas svaki naš uzdah.
Susret koji danas živimo s Bogom, koji se spontano objavio u punini vremena po Očevoj Riječi  koja se zove Isus iz Nazareta, otkriva nam da Bog ljubi naš život.
Poruka Majke Elvire
Predragi prijatelji Zajednice Cenacolo,
evo me s vama kako bi doživjeli
najveći događaj u povijesti:
Isusovo rođenje među nama!
Isus se rađa danas kako bi svakome od nas
 sada darovao, svoju ljubav,
svoje milosrđe, svoje oproštenje.

Studeni
Svetost je svojstvena kršćaninu, ona je naša odjeća, u njoj se realiziramo: ona je put Ljubavi koja postaje dar, otkrivajući se u jednostavnosti života.
Sveci nas vode na putu života i kažu nam da je život, ako nije darovan Bogu i braci, uzaludan! Svojim svjedočanstvom nam ukazuju da je radosnije davati nego primati, da je jedini smisao života Isus Krist!
Rujan
U životu sam shvatila da je ljubav sve, uvijek i usprkos

svemu. Pa i kad se zbog mnogih teškoća osjećamo slabo, pustimo da ljubav živi u nama, s nama i oko nas. Djeca smo jednog Oca koji je izvor ljubavi: Bog je Ljubav! I kako bi nam rekao da Ljubav nije ni misao, ni ideja, ni samo osjećaj, nego konkretan čin, stvaran dar, Bog se objavio u čovještvu Isusa, svoga sina, jednoga od nas: mi smo Ljubav vidjeli u “krvi i mesu”,

Koja je oslanjanje na Nekoga drugoga, i koja je davanje povjerenja Njemu kojeg naša priča osjeća, onaj spokoj koji se rađa iz sigurnosti da smo oduvijek željeni od Boga Stvoritelja, neprestano obnavljani i otkupljeni od Sina Spasitelja, zagrljeni i praćeni svakoga dana od Duha Svetoga Ljubavi.
Lipanj
Uronili smo u Duha Svetoga koji nas svaki dan grli u našem životu. Duh Stvaratelj neprekidno obnavlja i stvara novo, a ta nova Njegova stvorenja danas smo mi. Bog želi proniknuti u korijenje naših rana nastalih u prošlosti, jer je pravi susret s Njime klica novog stvaranja, neprolazno proljeće u srcu.
Svibanj
Ove godine, ovaj mjesec Svibanj treba cvjetati svakog dana na novo, kao što se stvari mijenjaju u prirodi i pretvaraju u nešto lijepo i radosno. Svaki dan treba niknuti jedan novi cvijet koji će biti ljepši od onog prije. Molimo Krunicu sa srcem: puno ljudi čeka, a mi moramo preuzeti teret čitavog čovječanstva na sebe, upravo putem molitve.
Veljača
Život je prekrasan i ja sam jako sretna što postojim. Ponajprije želim zahvaliti mojoj majci i mom ocu jer su mi dopustili živjeti, a i zahvaljujem svima jer nisam sama: okružena sam vrijednim životom mnogih osoba... svi smo mi stvoreni i voljeni! Moramo prihvatiti taj naš život i radovat mu se. Ponekad se više ni ne smiješimo jer mislimo da nismo voljeni.
Siječanj
Zajednica želi biti znak nade u svijetu, u obitelji, u čovjekovu srcu. Svi u sebi nosimo sjeme nade: želimo bolju budućnost, zdravlje, mir, vedrinu… naročito sad, na početku još jedne godine, u našim srcima budi se nada u bolju budućnost. Nova godina, novi početak… Ali ima tu i nešto više: mi smo spoznali da prava nada nije nešto apstraktno, nego jedna konkretna osoba. Bog Otac došao nam je u susret objavljujući nam svoje lice posredstvom Sina.
Prosinac
Bog Otac predaje svakomu od nas život Isusa, svog Sina! Na svijetu nema tako velika dara koji ispunja srca ljudi koji ga iskreno traže. Samo ako susretnemo Njega, znat ćemo otkriti, prihvatiti, cijeniti, ljubiti dar svojeg života.


Sretan Božić za svaki dan života!

Studeni
Rođeni smo od Ljubavi i rođeni smo da ljubimo, da bismo živjeli samilost, nježnost, mir, želju za dobrim…
Mi smo ovakvi: nosimo u sebi krhkost grijeha, ali i ljepotu našeg - biti djeca Božja. U našem siromašnu srcu malo je srca, dobrote, milosrđa Božjeg, milosrđa našeg Oca.
Listopad
Svaki put me sve više pogađa ljepota i lice Crkve, naše Majke, koja nas uvijek nanovo obnavlja u vjeri i nadi, podržavajući i potvrđujući.
Osjećam se sve zaljubljenija i sve zahvalnija Crkvi na onome što predstavlja: snaga u idealima, svjetlost koja osvjetljuje naš put i usmjerava odabire svakog čovjeka, služenje siromašnih, dijeliti kruh s onima koji pate, sigurnost za svakog od nas.
Vi već znate tko smo. Mi smo jedna Zajednica „javnih grešnika“. Osobe koje su u prošlosti javno pogriješile živeći u zlu. Ali isto tako smo Zajednica koja naviješta snagu Božjeg Milosrđa. Znamo da nas ljubav i milosrđe Božje obuhvaćaju dan za danom čineći u nama novog čovjeka.
Pripremamo se za rođendan Zajednice kojeg smo već poodavno „krstili“ imenom „Slavlje Života“. To su četiri dana radosti u Gospodinu da bi slavili život, ne u općem smislu život, nego tvoj život, život mnogo mladih i njihovih obitelji koje imaju ime, lice… i koji su našli istinski smisao njihove egzistencije! Željela bih reći svakome od vas: „Uzmi u ruke ovaj tvoj život i shvati da je jedan dragocjen dar, važan, jedinstven… Otkrij radost življenja, ljepotu da pokloniš život!“