Proljeće srca

Život je najveći dar! A djeca su blago koje nam Bog Otac daje, jer u njihovoj školi i služeći njih, možemo se uvijek sve više oduševiti i zaljubiti u čudo života. Kronike naših vremena se nažalost često pune patnjom mnoge djece: zlostavljane, iskorištene, prostituirane, prepuštene tko zna kojoj sudbini. Dijete nije više taj dragocjeni kamen koji treba čuvati i  voljeti. Najljepši dar čini se da je postao teret kojeg se treba riješiti. Sebičnost velikih pretvorilo ga je u jedan “predmet” na kome treba dati oduška vlastitim nagonima, koristiti da bi se opskrbili novcem ili ostaviti kao nešto što se može riješiti na brzinu. A sve se to dešava i događa pred našim očima, konstantno te je već gotovo postala normalno. Možda na jedan trenutak, slušajući ili čitajući, savjest se probudi iz tromosti u koju je svijet zatočen, ali onda se uglavnom sve vrati kao prije. A mi zapravo želimo nastaviti davati glas tom vrisku koji je ispred mnoge ljudske pokvarenosti koja je u našoj nutrini: ali čemu sve to? Zašto čovjek dođe do tog stupnja okrutnosti i sebičnosti? Jedan svijet koji ne voli i koji ne poštuje malene, koji ne brani život koji je slab, to je svijet leševa, svijet očajnika. Jedan svijet koji odbacuje život, koji ranjava dostojanstvo djece, ne može se niti reći da je to svijet. Ipak, Bog nas poziva da ljubimo upravo taj svijet, da budemo nosioci nade, iskre svijetla i dobrote da bi ovo čovječanstvo uskrslo. Danas patimo od smrtnog karcinoma, od nesposobnosti da volimo. Tko ne voli ostaje u smrti, ne živi, ne pati, ne bori se, ne raduje se, ne plače. Tko ne voli je indiferentan! Ali često je razlog zašto netko ne zna voljeti jer nije upoznao Ljubav, onu pravu, onu Božju, koja te uzme unutra, koja ti preokrene život, od koje se raspukneš jer želiš ljubiti. Da, Ljubav rađa ljubav i danas je neizmjerna potreba za osobama koje mogu rađati nadu. Potrebne su žene i muškarci od vjere, jedne hrabre vjere, snažne, konkretne, jedne vjere koja je dijalog, upoznavanje, strast za tim Bogom koji je Ljubav, vjere koja mijenja srce, misli, projekte i odabire u životu i čini nas, da možemo braniti i voljeti sve, prije svega malene. Potreba je za novim obiteljima. Ako se preporodi obitelj, ako se roditelji obrate, djeca  će se spasiti. To je izazov na koji nas zove Gospodin i o tome ovisi naša budućnost i budućnost naše djece. Želimo li slijediti? Tko je naš učitelj? Što želi od nas? O odgovorima koje ćemo dati  na ova pitanja ovise radost ili tuga našeg društva, naših obitelji, onih koji su nam blizu, naše djece, proljeće ili zima našeg srca. Iskustvo koje imamo svakoga dana sa izgubljenim i “mrtvim” mladima koji ulaze u naše kuće, sa obiteljima koje su razrušene od boli i očaja, sa djecom u našim misijama, na kojima su ulica i nasilje ostavili ožiljke koji su otvoreni i krvare, je to iskustvo uskrsnuća, nade koja se vraća da kako bi povratila boju i dala svijetlo tim ugašenim očima. Zbog toga vjerujemo da se i u najvećoj tami  može ponovno pronaći svjetlo, da se u najgorim mukama može ponovno upaliti radost, da se u najgoroj samoći može približiti prijatelj. Da, želimo biti svjedoci ove nade kako bi naviještali svijetu da je tajna da bi se ponovno rodio otvoriti srce tom predivnom Ocu koji iščekuje svakoga od nas kao najdragocjenijeg sina.

Ispiši stranicu