Moramo se ujutro probuditi govoreći si: “Dobro jutro moj živote!” Ako mi sami prvi ne ljubimo svoj život, zašto bi nas drugi trebali ljubiti? Morate svakoga dana kontemplirati vaš život u njegovoj novosti jer je život dinamičan, život je Bog koji stvara, svakoga dana nove stvari unutar i izvan nas! Mi se ne oduševljavamo dovoljno, ne mislimo nikada na činjenicu da svakoga dana postoji Netko tko budi dan… to niti ne primjećujemo i tako postajemo banalni, uzimajući zdravo za gotovo što se budim, što sam zdrav, mislim, volim, imam snage smijati se... No Bog i dalje nastavlja u svojoj vjernosti jer ga mi zanimamo, želi nam dobro i svakoga trenutka stvara jednu, uvijek novu budućnost! Da bi se to prihvatilo treba imati vjeru, povjerenje u nekog Drugoga, onoga tko mi je Otac! I sjetimo se da je povjerenje svojstveno našoj ljudskoj prirodi: sposobni smo i imamo strahovitu potrebu. Vjera je u svim ljudima na svijetu, čak i u onima koji ne poznaju Gospodina, ali svejedno nose svoj ljudski potencijal koji je Bog darovao svoj svojoj djeci: sposobnost da budu zajedno, opraštaju, žele si dobro, krenu iz početka, žive radost, svijetlo, istinu! Pa čak i ako mi uvijek ne vjerujemo u Njega, Njegova vjernost nastavlja sve do posljednjeg daha našeg života, a čak i nakon posljednjeg daha, zove nas po imenu, jer nas želi uz sebe pod svaku cijenu. Vjerovati u Njega znači: imam povjerenje u Njega i ne živim niti jedan dan svoje priče bez Njega. To je prava vjera: prihvatiti sve egzistencijalne situacije, prigrliti ih  hrabro i sa nadom, jer ne ovise o nama, a mi smo sigurni da će On učiniti sve za nas. To je naš život, koji mora htjeti mijenjati se, hodati, započinjati iznova svakoga dana, bez bojazni da ćemo biti predobri, jer naš dom je živjeti u miru, živjeti dobrotu!