Idemo k svima, bez predrasuda

 

Idemo k svima, bez predrasuda Već neko vrijeme kao Zajednica osjećamo snažnu potrebu da se jače angažiramo oko svjedočenja Isusove prisutnosti među nama. Još jedan put, ispred mnoštva gladnih koji ga traži, koji ga žele slušati, On nas pita kao apostole, da damo same sebe drugima za jelo, što znači da se darujemo, da se razlomimo kao kruh na stolu svijeta koji pati od gladi za nadom, radosti, mirom. Prava misija je ići naučiti od svih, dopustiti da se naše srce educira, da titra, jer je ponekad srce od kamena, od leda, puno misli i projekata. Tražimo od Gospodina da nas potakne da nosimo radost onima koji je iščekuju, da nas učini konkretnim i poniznim svjedocima Njegove ljubavi, kako bi ova priča ljubavi i povjerenja koju je On započeo rasla i donosila plod tamo gdje nas dah Njegova Duha želi odvesti. Vjera znači živjeti ne samo za sebe nego darovati se svima, a prvi uvjet da bi bili misionari je zaboraviti na sebe same. Ljubiti je služiti, dati život, to je misliti na druge prije negoli na sebe, imati oči srca koje vide potrebu brata. To znači izgubiti vlastiti život, izgubiti ga u smislu da ga daruješ tim osobama kojima te Božja ljubav šalje, otkrivajući da ga zapravo pronalaziš u onima koje služiš, jer ti On daje stostruko: ono što ti daješ drugima, možda samo jedna kap, umnožava se. Bog nam je dao želju da učinimo nešto dobro drugima da bi nam se to dobro vratilo stostruko i tako se svijet može promijeniti: ljubav koju darujemo je pravi izvor životnosti! Gospodin će nas nagraditi ako smo dali samo jednu čašu vode s ljubavlju, jednu čašu prvom koji prođe, najmanjem, najsiromašnijem, a danas nisu samo skitnice ili prosjaci najsiromašniji, nego možda još više oni koji vjeruju isključivo sebi samima, koji vjeruju samo u svoje bogatstvo, u svoj posao, oni koji traže sreću u materijalnim stvarima. Stoga ne radimo razlike; ako treba iskazati ljubav, iskažimo je! Starijima, mladima, djeci, bolesnima, zdravima, bogatima, siromašnima... Čovjek je Božje lice na zemlji: otiđimo do čovjeka našeg vremena i odvedimo ga tome Bogu kojeg traži i koga danas rijetko nalazi. Ali moramo otići svima... ako možemo. Moramo željeti darovati ljubav, nadu, hrabrost, povjerenje. Vidjet ćete kako ćemo što više dajemo postajati sve snažniji u vjeri, sve uvjereniji da je istina ono što govorimo, da je to život, da je to radost! Služenje, dobro koje ćemo učiniti je On koji živi u nama, a živi i u osobama koje ćemo voljeti, grliti, kojima ćemo pomagati kroz razgovor, služenje, rad ili samo  jednim iskrenim osmjehom!

Ispiši stranicu