|
 Iščekujemo jedan susret koji ne završava Božićem. Svatko od nas nešto želi u srcu, nešto istinito, lijepo, veliko. A da bi se dobro osjećali prema vani, moramo razviti darove u svojoj nutrini. Ono što činimo ponekad nas razočara jer to ne prigrlimo cijelim bićem nego smatramo nečim izvan nas, što nam ne pripada. Stoga nas to i ne hrani, ne daje radost našim srcima.Pazimo da se i rođenje djeteta Isusa ne zbude negdje izvan nas. Mora postojati netko tko nam daje odgovore u nutrini, netko tko nam daje snagu da činimo prave izbore. Pozivam sve vas da ne mislite na negativne stvari koje imamo u nutrini; lijepo se nasmiješimo Isusu! Pustimo da padnu sve sjene, pustimo da odu od nas, izaberimo biti u Svjetlu, živjeti sjaj Svjetla koje će donijeti anđeli po Njegovom rođenju.A dar koji moramo pitati Isusa mora biti prije svega to da želimo biti dobro sa samim sobom, biti u miru sa sobom, vedri, zadovoljni vlastitim životom! Probajmo živjeti sve to u prisutnosti Isusa: On dolazi na zemlju našeg života da bi dao Svoj život nama, da bi se stavio u naše ruke. Tko zna hoćemo li biti sposobni prihvatiti ga: želimo li ili ne želimo imati sa sobom Isusa?!Kada ima njega, ima svega! Prije svega ćemo iskusiti jednu kvalitetu života, radosti, ljubavi, mira koji nikada prije nismo doživjeli. Već se dvije tisuće godina ova priča ponavlja, a ima ljudi koje Isusa još uvijek ostavlja ispred vrata poput nekog prosjaka...On je vani, na vratima našeg srca, kuca upravo zato jer zna da bez Njega radimo u prazno, mrzovoljni smo, čak i kada nam se čini da smo ostvarili važne stvari: jedan duboki razgovor, jedno pravo prijateljstvo... ubrzo sve nestane! Stvari bez Isusa kratko traju.Dakle prva stvar: susresti Isusa, otvoriti mu vrata i dopustiti mu da uđe u našu kuću. I vidjet ćemo da sve lijepo i autentično, oslonjeno na njega, postaje živa radost, živa nada, pravi mir: prava radost Božića!
 Ispiši stranicu
|
