|
 Crkva je mlada zbog ljudi koji daruju život, koji daruju krv iz dana u dan, bez straha, pronalazeći hrabrost i vjernost u euharistijskom zajedništvu, u susretu sa raspetim i uskrslim tijelom Krista, koji u jednom određenom trenutku, preobražava i naše tijelo u Euharistiju: postajemo čišći, velikodušniji, više Isus.
Mi se hranimo Njime i malo po malo smo obnovljeni u Njemu: više ne živimo mi, nego Krist živi u nama, čini nas dobrim kruhom, koji se dijeli za braću. To je prijedlog života koji oživljava Božji narod, sve ono dobro što činiš: kad siješ osmijehe, dobrotu, pozitivne riječi, ohrabrenja, snagu da nosiš križeve brata na svojim ramenima, svoju žrtvu koja postaje dar bez ograničenja...
Apostoli su to doživjeli. Pratili su Isusa i nakon Pedesetnice su, iz tog Cenacola, započeli naviještati svima: tako je rođena Crkva. A Petar je ostao na zemlji u osobi Pape: tko mu se još nije približio, barem jedan put, ne može razumjeti misterij te žive prisutnosti koji je u njemu.
Stoga idi tamo, pogledaj ga u oči i vidjet ćeš da je Petar živ, jer ćeš osjetiti kad se približiš, da je tamo Božja nježnost, ljepota jedne prisutnosti koja ti daje sigurnost. Osjetiš dimenziju koja više nije samo zemaljska, koja nije više samo povijesni trenutak; postoji nešto što nadilazi ono što vidiš, i netko drugi koji živi u toj osobi koju susrećeš: to je Petar koji nas nastavlja voditi ka susretu s Učiteljem.
 Ispiši stranicu
|
