Gledati život očima punim čuđenja

Misionarstvo je u srcu i u priči svakoga vjernika, to je opredjeljenje, poziv, važna stvar koja je ispisana unutar naše vjere. Prva je riječ naš proživljeni život.
Služenje kršćana u svijetu, sačinjeno od konkretnih i besplatnih djela, koja su bez interesa, širi Isusovo djelovanje kako bi došlo do onih koji su u nelagodi, u patnji, u siromaštvu, u nepravdi.
Kada smo poslali prvu sedmoricu mladih misionara u Liberiju, pozvala sam ih da gledaju sve ono što će otkriti sa očima djeteta, sa oduševljenjem. Trebamo se oduševljavati! A to ne znači gledati na život sa strahom u očima, misleći: “Tko zna što će mi se sada dogoditi!”, nego sa očima nade. Djeca su ovakva: gledaju na život kroz nadu, sa otvorenim srcem. U prvim danima naše afričke misije, za vrijeme redovnih pješačenja iz jednog mjesta u drugo, prolazeći kroz sela, djeca su se prva približila našim momcima, promatrala ih, pokazivala na njih. Jedno bi gurkalo drugo i govorilo: “White man, white man!”, “Bijeli čovjek, bijeli čovjek!”. Onda bi im se netko, pobijedivši strah i usudio prići da ih dotakne. Dirali su im ruke ... a nakon par dana su se više približili i “davali im pet”. Gledali su te “bijele ljude” oduševljenih očiju. Treba naučiti kako prihvatiti ono što nam pruža život s oduševljenjem i u radosti jer otkrivamo ono što Bog svakoga dana priprema za nas.
To je vjera, to je misija. Čovjek kada vjeruje, kada prihvaća sa oduševljenjem život, stvara prostor za dobrotu u svom srcu. Kada je netko dobar, pokazuje Božje lice, znao to ili ne, njegovo srce prikazuje Božju sliku. Dobrota je Božje sjeme koje je duboko u nama. A dobrota dira srca. Možeš biti čak i neprijatelj, možeš biti netko daleko, ali ako imaš dobro srce to će svi primijetiti. Mnogi pitaju naše momke u misijama: “Ali tko ste vi? Što radite ovdje? Koliko vas plaćaju?”. Kada odgovore: “Ništa”, oni im ne vjeruju! Ne vjeruju da postoje “bijeli ljudi”, mladi, koji bez da bi bili svećenici, odlaze u Afriku, u Južnu Ameriku, kako bi besplatno činili dobro, živjeli dobrotu srca.
I još vam mogu posvjedočiti da već godinama sa oduševljenjem kontempliram čudo, gledajući momke i djevojke koji su bili uništeni iznutra i izvana, kako postaju dobri, sposobni činiti djela ljubavi, besplatno davati; bez ikakvog interesa, ljubiti, služiti, raditi, znojiti se, mučiti se, otkupiti svoj život koji nije bio dobar, pokazujući da čovjek kada susretne Boga, iz njegovog srca ispliva najbolja strana: dobrota. Neka nas Gospodin vodi na ovome putu, neka prati svakoga od nas, jer Bog želi da upoznamo pravu radost, da živimo jedan miran i veseo život, Njemu prikazan, da naučimo moliti i darovati, činiti velikodušna djela, da sijemo nadu u životu čovječanstva oko nas, da Bog procvjeta nadu, svijetlo, da svi ljudi mogu biti spašeni i da mogu upoznati istinu.

Ispiši stranicu