|
Korizma je posebno vrijeme koje nas vodi ka srži kršćanske vjere, do vremena našeg spasenja: do vazmenog trodnevlja Isusove smrti i uskrsnuća. Korizma je i uranjanje u tu jedinstvenu bol koju je proživio Isus, bol koju je prihvatio ljubeći i time postao instrument spasenja za cijelo čovječanstvo. To je kao da se i sva bol koju ste proživjeli, sva vaša tuga, vaše trpljenje ... nakupilo na Isusov život.  On je želio da upije sve naše boli, kako bi im dao smisao, snagu a ta se bol pretvorila u ljubav. Jedan ga je izdao, jedan ga je prodao, drugi su pobjegli, ostavili su ga samoga. Već od prvoga dana njegova rođenja bio je progonjen i uvijek su ga, čak i za vrijeme njegova javnog života progonili, morao je pobjeći jer su ga htjeli kamenovati ... morao je "gutati", u tišini, propatiti. Isus je uzeo sve boli čovječanstva koje je palo na zemlju, koje će još pasti na zemlji, koje će živjeti na zemlji. Moramo biti u stanju odgovoriti na tu ljubav.
Istinska ljubav se rađa iz boli. Sigurna sam da je svatko od nas molio više, tražio više ljubav i život baš kad smo bili u krizi, tužni, kad smo patili. Svaki puta kada patimo u istini, učimo voljeti. Ali pod jednim uvjetom: da ne tražimo odmah "kantu za smeće", što znači da kada patimo zbog ukora, poniženja, ispravka ... ne idemo to odmah “istresti" na nekog drugog.
Kada ćemo naučiti voljeti? Kada ćemo biti u stanju trpjeti bol poput Isusa. Bol, patnja i mračni trenuci snađu svakoga, ali prisjetimo se, nakon što nadiđemo te kušnje, mi smo slobodniji, jači, nadasve još bolji. Istinska ljubav nije kada nam svi žele dobro, nego kada mi odaberemo da želimo drugima dobro. A kada se žalimo to je kao da prljamo svoju savjest, postajemo sve slabiji, gubimo smjernicu. Kada ti se netko dođe požaliti, trebao bi imati hrabrosti da mu kažeš: "Idi i reci to Isusu, ništa ne mogu učiniti, mogu te samo oslabiti".
Jer često si kažemo da patimo zbog ovoga ... ili onoga... ali ne! Patimo jer smo se izgubili u negativnosti, jer nismo znali prihvatiti jednu situaciju, jedno promatranje. Znate da se u našoj kući uči gledati u oči sa određenom osobom, ali prvo moramo tri dana moliti za tog brata, za tu sestru, a poslije toga kreneš u susret, ali u “drugom” duhu, sa drugim mirom, spoznavši da nisi manje siromašan niti da imaš manje nedostataka od drugoga! Moleći za brata ili sestru, dopuštamo Bogu da se on pobrine za tu situaciju i ako Bog govori u srcu toga brata, na taj naćin i on može naučiti puno više nego da smo mu mi objašnjavali te stvari. Kada se molimo i kada patimo dogodi se čudo, nastaje prolaz od tvog do Isusovog srca i do srca toga brata. Živimo dobro u ovo vrijeme korizme, kao dragocjeno vrijeme za molitvu; naučimo se razgovarati s Isusom u molitvi, bez straha, čak i kad nas boli, u istini, jer se samo tako naša sloboda otvara i postaje beskonačan prostor. Ako ne molimo ostaje praznina, a zatim u tu tužnu i tamnu prazninu unutar nas upadamo mi sami. Doista, molitva je mir, hrana, to je punina koja daje da živimo u svjetlu, proširuje naše obzore i daje nam da vidimo razapetog i uskrslog Krista koji naše srce isčekuje i traži u svim radostima života.
Sretna korizma svima vama!
 Ispiši stranicu
|
