|
|
Želimo učiniti čin povjerenja prema Mariji koja je rekla „da“, jedno „da“ toliko apsolutno i bezuvjetno Ocu, da je postala majka Božjeg sina i majka čovječanstva prihvativši nas ispod križa, na Isusov poziv, kada joj je rekao: “Ženo, evo ti sina!“ pokazujući na Ivana; u njemu je bio prisutan svatko od nas tko ima jedan osobni odaziv za Mariju. Ova žena koja je nebeski i zemaljski sjaj jer je bila najponiznija, najkrhkija, s najbogatijom vjerom. Koliko se puta Marija morala pouzdati u Onoga koji zna što nam treba i koji nikada ne izdaje! Nitko nije dao tako bezuvjetan i potpun odgovor Bogu poput Nje. Moramo je osjetiti blizu kao uzor, jer Gospa ima sve zapanjujuće stvarnosti jedne žene: bila je potpuna Očeva kći, majka Sina, zaručnica Duha Svetoga, dakle, jedna djevojka koja je znala živjeti svoju ulogu kćeri, majke, zaručnice, a onda služavke tog Boga koji traži žene takvog „kalibra“, čije je srce tako slobodno, tako pažljivo, tako dostupno za ljubav da odražava Njeno srce u srcima braće. Žena je ta koja uvijek zna ljubiti iznad svega i svih, jer je rođena da otkrije ljubav Boga Oca, da otkrije svoju majčinsku sposobnost i sposobnost darivanja. Žena koja ne daje život prezire sebe, pred svima se proglašava da nije uspjela, jer je rođena da bude taj dar za sve. Ne uspijevam zamisliti jednu sebičnu ženu, to nije njezin identitet, njeno porijeklo; njena bit je da bude ljubav, nježnost, oprost, milosrđe, suosjećajnost, vjernost, prijateljica, sestra, majka, zaručnica cijelog čovječanstva. Žena koja otkrije sebe samu, koja otkrije svoju ulogu koja je tako važna, ima bogatstvo u sebi koje nikada nema kraja, postaje izvor života i blagoslova. Evo zašto je Marija naš primjer, naš uzor, ona koju moramo gledati, jer u Njoj pronalazimo naše potpuno ostvarenje, ono koje je Bog oduvijek namijenio ženi. Gledajući Nju znači fiksirati pogled u Njenog Sina, živog i uskrslog Isusa u svakodnevnom životu, znači živjeti u punini vječni život. Marijo, majko Uskrsloga, vodi nas žene da otkrijemo našu veličinu.
Sestra Elvira
|
|
„Ženo, evo ti Sina!“ (Iv 19,26)
|
|