Uronili smo u Duha Svetoga koji nas svaki dan grli u našem životu. Duh Stvaratelj neprekidno obnavlja i stvara novo, a ta nova Njegova stvorenja danas smo mi. Bog želi proniknuti u korijenje naših rana nastalih u prošlosti, jer je pravi susret s Njime klica novog stvaranja, neprolazno proljeće u srcu. Kad sam na moru, volim staviti masku i gledati u dubinu. Vidim puno stijena koje strše, ali kad dobro pogledam, to je beskrajna planina. I naši korijeni su takvi: mi smo samo malena i siromašna stvorenja, no u korijenima našeg bitka nalazi se raskoš Duha Svetoga koji je Ljubav. Zato uzmimo u ruke svoj život, složimo se da je dragocjen dar i prepoznajmo u srcu duboku žudnju za ljubavi jer smo rođeni iz Ljubavi. Nemojmo izgubiti tu duboku potrebu našeg života.  Svoje otpore, bjegove i mrzovolju možemo pobijediti samo ako se otvorimo Bogu slobodno i hrabro. Tada strahovi nestaju i mi u vjeri i čistoći otkrivamo svoje srce koje se bori za druge, svoj život koji se besplatno daruje. Ako nismo nastanjeni i ne živimo u Ljubavi, gubimo se i počinjemo lutati za stvarima, za nečim izvan nas - dobrim društvenim položajem, karijernim poslom, novcem, moći... No naša jedina i istinska vrijednost jest ljubiti. Ako tko ne ljubi, gubi smisao svojeg života, nepotpun je, mrtvac je! Zato nam život treba biti ispunjen svjetlošću vjere. Vjera budi dobročinstvo i vraća životu dinamiku i istinu. Takav život reagira, pati, služi, daruje se! Često kažem mladima da je to pravo ozdravljenje srca, da je to ljubav drugih darovana onda kad smo "prosili" kao siromašni "odrpanci". Ljubav nije milostinja, nego besplatno služenje dajući sebe drugima. Kad tako živiš, tek tada shvatiš da je to što činiš za druge najprije dobro za tebe jer u tebi užeže novo svjetlo.  Mi smo vjerovali i vjerujemo u Božju ljubav prema nama, jer se samo u susretu s Gospodinom mijenja srce, um i život. Mi to čudo života koji se ponovno rađa gledamo već dugo godina vlastitim očima. Vjera znači vjerovati da Bog djeluje u nama tako da se mijenjamo, a ne samo osjećamo. Žive osobe su one koje se mijenjaju, mladi koji odluče oprostiti i sebi i drugima, obitelji koje se počinju nadati, oči i lice koji ponovno počinju zračiti svjetlošću nakon duga mraka. To je čudo Božje ljubavi koja nas potiče da volimo. Svijet žeđa za tom istinskom ljubavi, današnja mladež traži tu vrijednost čiste ljubavi i  mi im ju možemo darovati malim konkretnim gestama, smiješkom, tišinom umjesto odgovorom, moleći oprost i držeći ruku na bratu da bismo živjeli u miru bez obzira na "naše" razloge...     Kad možemo izabrati dobro, učinimo to i bit ćemo sretni. Sposobni smo za to!

Ispiši stranicu