| |
Čovjekov život teži nečem velikom, istinitom, lijepom i čistom. I u našim međuljudskim odnosima očituje se ista težnja. Ono što svatko od nas traži je pravo prijateljstvo, pravo istinsko prijateljstvo. „Nije dobro da čovjek bude sam“ (Post. 2,18): sam Gospodin nas je stvorio iz nostalgije za zajedništvom, za prijateljstvom  među nama. On je u nama stavio duboku želju za dobrim, razumijevanjem, da znamo voljeti, oprostiti, započeti sa radošću, da zajedno hodamo.
Lijepi život, pravi život se ostvaruje preko malih stvari. Naši momci sretni su upravo zato jer otkrivaju da su dobri kada poslušaju glas srca u jednostavnim svakodnevnim situacijama. Svatko od nas je dobio taj veličanstven dar, savjest koja nam govori istinu, koja nam ukazuje put dobrote kao put prave radosti. A i kada smo zločesti možemo popraviti, jer nam i tada savjest govori kako postupiti:“Pitaj oprost!“. Svi griješe, to je prirodno ali ne trebamo se mrgoditi, skrivati ljutnju i bijes, kovati osvetu. Kada od srca darujemo i dobijemo oprost, padaju zidovi koje zlo stvara među nama kako bi nas razdvojilo.
Naša Zajednica mjesto je gdje si želimo dobro, i to na način da prihvaćamo slabosti jedni drugih. Svi griješe i nitko nema pravo upirati prstom u drugoga. Kada dođemo u Cenacolo stavljamo na istu hrpu našu neznatnost, ne gledamo tko je bolji, tko inteligentniji, tko radi više... Stavljamo na istu hrpu ono što nas ponižava, naše greške, naša siromaštva, naše propuste, naše križeve i puštamo Boga da nas On uzdigne, da nam oprosti i ujedini nas, čineći nas svojom obitelji. Kolike su izdaje pretrpjeli naši mladi, kolike su skrivene suze isplakali: tada su rođeni strahovi, nijemost, samoća, sramežljivost, zatvorenost.
Sve te hrpe „otpada“, te unutarnje ruševine mogu pronaći red, život, snagu, harmoniju. Da bi postali uistinu sretnima, mladi koji su propali u tugu trebaju se susresti sa onim što doista traže: mir u srcu, istinu bez maskiranja, snagu da bi živjeli dobrotu, poniznost, uzajaman mir, naučiti voljeti... jednom riječju: kršćanski život. Naši mladi u Zajednici imaju svakodnevno iskustvo što znači rad, Božje Milosrđe, ljubav, međusobno prijateljstvo, poštovanje. Upoznali su se i pomogli si, jedan je drugome pružio ruku, jedan drugoga podržava. Otkrili su da život nije samo tuga koju su jučer živjeli; danas su to uskrsli mladi koji bez interesa pomažu jedan drugog, koji se ispravljaju u istini, bore se pod svaku cijenu da se prijatelj ne vrati u tamu prošlosti. Sve to je prijateljstvo! Zahvaljujući ovom putu ponovno se rađa ljubav za životom. Učeći kako darovati vlastiti život za druge, Bog im daruje obnovljenu ljubav za vlastiti život.
Mladi nas uče da radost koju tražimo, naše istinsko dobro, nije ono što nas čini „velikima“ u očima svijeta, nego je biti braća i sestre na zajedničkom putu, vjerni prijatelji bez ambicija za usponom, da se dođe tko zna gdje da bi kasnije otkrio da si tamo gore sam i tužan! Prava sreća je sačinjena od jednostavnih, malih i svakidašnjih gesta, koje nas čine zadovoljnima i koje stvaraju pravo zajedništvo.
|
|
Ispiši stranicu
