|
7. prosinca 2006. - Buenos Aires – Argentina
Predraga Majko Elvira i svi,
Noćas sam letio iz Perua u Argentinu: na aerodrom u Limi jučer navečer oprostio sam se od sestara, stričeva, teta i puno djece zadivljene pomičnim stepenicama, avionima i žarkim bojama na aerodromu, koje do jučer nisu nikada vidjeli. Zadnja dva dana koje smo proveli zajedno u kući Juan Pablo II bili su vrlo lijepi i intenzivni: pleme najmanje djece, stričevi, tete, posvećene sestre, prisutne obitelji i one «buduće», djeca i adolescenti iz Juan Pabla II... sve u svemu čitava Peruanska Cenacolo obitelj kompletna i ujedinjena.
Koja je radost vidjeti veliku blagovaonu, nakon samo malo više od godinu dana, već tako punu života! U utorak smo slavili krštenje 15-tero naših «sinova», s puno prijatelja i prefinom pizzom za sve na kraju.
Jako me se je dojmilo vidjeti kako su s pažnjom i u tišini, s puno dubine, djeca slijedila Obred Krštenja.
Jučer popodne oprostili smo se okupljeni oko Isusa poslije jednog lijepog klanjanja na kojem su potekle suze prijateljstva, s puno molitve, blagoslova i zajedništva koji su se mogli «dotaknuti « u zraku.
Bili su to dani koji su išli brzinom od 1000 na sat na pijesku Ville Salvador u kamenim planinama Juan Pabla II: intenzivni dani slušanja, katehezi, razgovora, ispovjedi, krštenja djece... trenuci puni milosti Božje i konstruktivnih susreta, da bi naša ljubav i naše služenje djeci uvijek nastavilo rasti u kvaliteti. Uvijek ima puno toga za poboljšati, za naučiti, i to je ljepota našega života u vjeri, koji daje kvalitetu našem služenju i uvijek novi okus stvarima koje činimo. Jučer sam na aerodromu morao stisnuti zube da ne bi zaplakao kad su neizostavne sestre zapjevale, u trenutku «finalnog» pozdrava, neizostavni «Isus te voli» dok sam izmjenjivao zagrljaje sa prisutnim stričevima i tetama: ostavljajući ih ovdje gdje se toliko bore svaki dan da bi izgradili nešto lijepo, da posade sjeme nade između mnogih poteškoća i žrtvi. Ispunjava mi srce s radošću i zahvalnošću prema Bogu i Zajednici, i ispunjava me posebnim osjećajem prema misionarima.
Nikada kao u ovim danima nisam zahvalio Bogu za Zajednicu, što Majka Elvira ima hrabrosti da vjeruje u nas mlade, da vjeruje u naše kvalitete, u dobro što imamo unutar nas, u to da znamo živjeti žrtvujući se. Postoji rizik da se naviknemo gledati mlade koji su danas sretni, sa čistim očima, koji znaju otići i ostaviti sve da bi služili... ali ovih sam dana bio zadivljen, čak i uz prodike i učinjene ispravke, za ovo Božje čudo koja je Zajednica Cenacolo. Hvala van na vašim molitvama: svaki dan se osjećam praćenim, vođenim, podržanim, ljubljenim... i čak dosta odmornim!!!
Jutros sam stigao u Argentinu: činilo se kao prolazak iz čistilišta, ili skoro peruanskog «pakla»: kaos, uništene ceste, barake između pijeska i kamenja, smog Lime koji ti ne da disati, i onda odjednom zelenilo i sva ljepota predivnog sunčanog argentinskoga dana. U kući me čekalo iznenađenje vidjeti lijepu grupu argentinskih mladih koji dijele ovaj put s nama, i prva stvar koja mi je došla da kažem je bilo da smo tu za njih, i da su oni Božji dar u ovoj prvoj obljetnici kuće.
Sutra, na dan Bezgriješnoga Začeća, popodne ćemo slaviti s pjevanjem, misom, svjedočanstvima i igrokazom «Razmetni sin» navečer. Poslije toga u subotu ćemo nastaviti s danom zahvalnosti za grupu najintimnijih prijatelja kuće.
Ujedinjujemo se vašoj radosti i onoj Rajskoj da bi svi zajedno rekli hvala Ocu za dar Marije, koju danas slavimo za njezinu unutrašnju ljepotu, onu ljepotu koja je dala mogućnost Bogu da bude «Bog s nama».
Napokon se Božja potraga zaustavila u Nazaretu, gdje je u jednoj maloj kući našao jednu mladu djevojku, Mariju; koja mu je rekla hrabro «da», i od tada se sve promijenilo, čitava povijest. Tako smo dobili priliku da upoznamo pravo Božje lice koje se u Isusu učinio jednim od nas, našim prijateljem i bratom.
Veliki zagrljaj, sa srcem koje kuca svakim danom sve sretnije znajući da pripada zauvijek Bogu i vama!!!
Želim vam svako dobro i dobru «feštu»!
Otac Stefano
 Ispiši stranicu
|
