|
Bio je to jedan lijepi dan molitve i prijateljstva. Oduševila me vjernost jedne grupe prijatelja koji su ponijeli potrebne stvari za dobar ishod slavlja, kao i jednostavnost proslave, koja je bila ispod stoljetnog hrasta i okružena nedirnutom prirodom.
Narod ove zemlje je odgovorio velikodušno i sa interesom na naša svjedočanstva, naše pjesme... na naše uskrsnuće.
Nakon nekoliko mjeseci intenzivnog rada, čišćenja i raskrčavanja šume, osjećam da smo uspjeli očitovati i iskazati radost, vedrinu i “naboj” našeg načina života i puno dobra koje smo dobili od Boga preko Zajednice.
Matteo
Nadbiskup Mons. Jaime Pujol Balcells je organizirao jedan susret u bratovštini “Naša Gospa od Milosrđa”, sa namjerom da upozna Zajednicu Cenacolo sa osobama i svećenicima iz naših krajeva. On je sam osobno pozvao mnoge osobe, tako da nas je bilo puno.
Dan je bio prekrasan: jedan “dar”. Sunce je bilo veličanstveno, uz lagani i osvježavajući povjetarac zbog kojeg je bilo jako ugodno. Sve je bilo umotano jednim prirodnim scenarijem koji se, kako je rekao otac Stefano, činio kao da nas grli, zapravo je kuća smještena u dolini koju okružuju planine.
Zaista se stvorilo jedno prijateljsko ozračje veselja ali i iznenađenja jer se neke osobe koje su došle pozivom nadbiskupa ili nas ... više nisu željele vratiti kućama.
Prijatelji su počeli stizati u jedanaest ujutro, posjetili su kuću; neki koji su pomogli oko inauguracije kuće, godinu prije,
tražili su stado koza... kada su primijetili da je mjesto gdje su bile smještene koze postalo najposebnije mjesto u kući, da bude na čelu, ispod veličanstvenog hrasta i Djevice iz Međugorja,koji se nalazi na vrhu stijene okružen cvijećem, nisu mogli vjerovati svojim očima jer je sada to mjesto doista najljepše i najveličanstvenije u kući.
Sveta Misa je započela u podne, nadbiskup je bio jako uzbuđen. U propovijedi se prisjetio jedne kateheze Majke Elvire i uputio zahtjev Zajednici da dođu blagosloviti naše krajeve. Prepoznao je da je Zajednica bila čudo u njegovoj biskupiji i duboko zahvalio na “vatrenoj molitvi” koja ju karakterizira.
Otac Stefano nam je uputio nekoliko riječi podsjećajući nas da smo svi grešnici, oni iz Zajednice javni grešnici... ali u konačnici smo svi grešnici. Na taj način Gospodin može izliti Svoje Milosrđe na nas.
Zbor iz bratovštine je pratio pjesme, pomažući da Sv. Misa postane jedno slavlje za sjećanje i molitve. Potom smo jako dobro jeli zahvaljujući Antonovoj kuhinji, slatko je ponudila Cornudellova pekara koja je prijatelj Zajednice.
Franco i Bernadette iz bratovštine u Lurdu su dodali svoj cvjetni dodir kako bi uredili i organizirali: baš je milost imati ih za “susjede”!
U vrijeme “siesta espańola”, još pod hrastom, momci su nam darovali nekoliko svjedočanstava, a svećenici su nam prepričali o raznim putovima koje predlaže Zajednica, o tome kako su rođeni, počevši od toga kako je Majka Elvira ušla u prvu kuću na brdu u Saluzzu. Hvala na ovom velikom danu molitve i svjedočanstva u drevnom Tarraco.
Mama Carmen
 Ispiši stranicu
|
