Od 14.do 18. listopada jedna mala grupa nas mladića i djevojaka iz Cenacola je otišla svjedočiti naš uskrsli život na svim sveučilištima u Torinu! Mi cenacolovci, sa našom jednostavnom odjećom činili smo se kao da smo došli sa drugog planeta; u početku smo bili pomalo sramežljivi zbog sveučilišnog okruženja, a onda smo se bacili u vatru pozivajući mlade da nas poslušaju. Poticaj nam je bila ljubav i želja da pomognemo mnogim mladima koji još traže puninu života. Nisu nas uvijek prihvatili i u tim trenucima nam je pomoglo ono što smo naučili u Zajednici da ne odgovaramo na provokacije, svjedočeći konkretno da ljubav doista pobjeđuje! A također nam je pomoglo da se osjetimo još više ujedinjeni i ponizni. S druge strane smo upoznali i doživjeli ljepotu Majke Crkve, preko raznih katoličkih pokreta koji su prisutni na sveučilištima koji su nam bili podrška. Upoznali smo svećenike, fratre, posvećene koji hrabro rade u unutrašnjosti sveučilišta kako bi pomogli studentima na tih i jednostavan način kroz osmijeh, slušajući ih ili možda nudeći jedan dobar sendvič u studentskom baru za one koji si ga ne mogu kupiti. U vrijeme kada nismo bili na sveučilištu otišli bismo do sjemeništa okrijepiti se izvrsnim ručkom, dijeleći život sa mladim sjemeništarcima u svečanim trenucima svete mise ili u jednostavnosti pjesama i plesova. Zahvaljujemo don Luci na pozivu i dobrodošlici. Zahvaljujemo Providnosti koja nas je duhovno, a i fizički podržala u trenucima kušnje! Hvala i na iskustvu kojeg smo doživjeli, na otkrivenoj slobodi jer smo to što jesmo bez skrivanja iza originalne frizure ili odjeće po zadnjoj modi. Mnogi od nas su mogli ponovno proći ovih dana kroz svoj život, a to još više rađa zahvalnost jer više nismo očajni ili izgubljeni mladi koji traže smisao. Zahvaljujemo i Zajednici i Majci Elviri jer ima povjerenja u nas i u ono što naš život može darovati studentima koje smo susreli! Hvala!
Cenacolovski Misionari u Ateneu
Ispiši stranicu
|