ItalianoHrvatskiEnglishFrançaisDeutchEspañolPortuguesePo PolskuSlovakia     

 

Hodočašće djece u Međugorje



Gospa nas je pozvala u Međugorje, u svoju blagoslovljenu zemlju, zajedno sa puno djece, adolescenata i obitelji. Marijo, hvala ti! Bilo nas je sve skupa 136. Putovali smo sa dva autobusa, od kojih je jedan bio na dva kata, u pratnji naše braće i sestara, svečenika i časnih sestara.
I ove su se godine okupile mnoge obitelji kako bi došli Gospi zahvaliti joj za jednu milost koju su dobili prije puno godina: ozdravljenje malene djevojčice, Clotine unuke, koja je imala neizlječivu bolest. Svake godine grupa postaje sve brojnija, i tako se ide u Međugorje zahvaliti i moliti zagovor od Gospe za druge milosti. Svatko ima malenu listu svih molbi, a sa nadom da će ih Gospa uslišiti!
Nakon gotovo 20 sati putovanja animiranog pjesmom, molitvom, vicevima, užinama, razgovorima i uz poneki spavanac, stigli smo na odredište u petak 30. kolovoza u 12 sati.
Po dolasku, uvijek probudi snažne osjećaje pogled na dva crkvena zvona koja najavljuju: “Nalazite se u Marijinoj zemlji, kod kuće ste!“  Potakne zahvalnost iz srca: „Hvala ti Marijo jer si nas pozvala ovdje!“ Mogao se osjetiti lakši zrak, osjetio se mir u srcu, to je bila Marijina prisutnost!
Marisa, vlasnica hotela Sveti Josip nas je dočekala širokog osmijeha, zajedno sa nekoliko djevojaka iz „Polja Radosti“ i sa momcima iz „Polja Života“, koji su nam pomogli sa djecom sve vrijeme hodočašća.
Popodne smo se svi skupa popeli na Podbrdo izmoliti radosnu krunicu, a neki od nas su bili bosonogi. Bilo je puno emocija hodati  po tim stijenama na kojima se puno puta ukazala Marija, mjesto gdje se ona nalazi, gdje je prisutna! Veliki i maleni, mladi i stari, svi smo se penjali pjevajući Zdravo Marije i sa molitvama u srcu, molbama koje su kasnije ustupile mjesto zahvalama, povjerenju, odgovorima, jer tamo je Marija, Isusova Majka kojoj ništa nije nemoguće. Bilo je puno mira!
U subotu ujutro smo otišli u župnu crkvu i slušali smo Ivana, jednog od vidjelaca. Njegove su riječi bile duboke, dotakle nam srce i osvijetlile um. Zračio je povjerenjem, vjerom, osjećalo se da se njegova vjera utemeljila na stijeni, Mariji. Ponavljao je ovo: „Ne pričajte samo o molitvi nego živite molitvu; ne pričajte samo o miru nego živite mir“. Marija je naša Majka i poput majki neće se umoriti ponavljajući nam puno puta iste stvari, sve dok ih ne stavimo u praksu.
Kasnije se grupa podijelila: obitelji su sa don Massimom otišle poslušati jednu katehezu o pomirenju, djeca su ostala u hotelu sa časnom sestrom Susan i Cristinom i djevojkama na igranju, dok se grupa adolescenata sa don Eugeniom, bratom Geromom, časnom sestrom Giudittom i Mariom Piom i dvije djevojke uspela na Križevac moleći Križni Put. 
Križni Put je uvijek jako snažna molitva, trenutak za razmatranje, pomirenje, oprost koji se daje i prima. Velike i šiljate stijene, uspon, crvena zemlja, poteškoća su nam pomogle doživjeti susret sa Isusom. Ove smo godine molili Muku,  asocirajući na svakoj postaji život sveca, to nam je pomoglo da zaronimo još konkretnije u Isusovu Muku.  Što smo se više uspinjali, ulazili smo dublje u molitvu, Marija nam je bila blizu, pratila nas je. Pročitali smo i neke riječi Pape Franje koje su nam odzvanjale u srcu i davale nam snagu i nadu: “Što ostavlja križ u svakome od nas? Gledajte: ostavlja dobro kakvo nam nitko ne može dati, sigurnost u vjernu Božju ljubav prema nama... On daruje nadu i život: pretvorio je križ iz predmeta mržnje, poraza i smrti u znak ljubavi, pobjede, uspjeh i život“. 
U nedjelju popodne smo otišli svi zajedno u „Polje Života“ pomoći u igrokazu koji su pripremila djeca. Bilo je jako puno hodočasnika. Promatrajući našu djecu kako prikazuju dijelove iz evanđelja odjeveni u kostime iz Isusovog vremena, gledajući njihov trud, ozbiljnost u glumljenju likova, ispunilo nam je srce zahvalnošću i oduševljenjem. Najljepša je bila eksplozija radosti koja im je sjala iz očiju, u završnoj pjesmi. Svjedočanstvima naših momaka smo zaključili dan.Uvečer smo u hotelskoj kapelici doživjeli jedan jako dubok molitveni trenutak, svatko je mogao dobiti poseban blagoslov sa Presvetim prislonjenim uz glavu, a na drugim na maramicu natopljenu Gospinim suzama.
Ponedjeljak, buđenje u 3.15, a odredište Plavi Križ na Podbrdu, na Marijino ukazanje. Četiri sata molitve, pjevanja, razmatranja u iščekivanju vidjelice i konačno smo prisustvovali  Mirjaninom ukazanju. „Draga djeco, sve vas volim, vas sve, svu svoju djecu, svi ste u mome srcu, svi vi imate moju majčinsku ljubav...“ Čuti Marijine riječi koje nam je izgovorila vidjelica bilo je beskrajno slatko!
Vratili smo se kući srca punog lijepih stvari: mira, povjerenja, nade, ljubavi. Marija nam je progovorila, hvala ti Marijo!

 Album s fotografijama...

Ispiši stranicuIspiši stranicu