Otvorenje druge kuće u Španjolskoj

Jednog lipanjskog jutra, dok sunce još nije zagrijalo punom snagom krenuli smo prema novoj avanturi u Španjolskoj, kako bi proslavili otvorenje naše druge kuće na tom području.
Na večer smo stigli u “Sagrado Corazón de Jesús“, “Presveto Srce Isusovo“, prvu kuću otvorenu u Španjolskoj gdje su se okupile obitelji, prijatelji, svećenici i vjernici iz okolnih sela i mjesta kako bi proslavili zajedno sa biskupom iz Terasse S.E.R. Mons. Saiz Menesesom drugu godinu života ove bratovštine, koja se nalazi u jednoj staroj župnoj kući, okružena zelenilom, gdje smo mogli zahvaliti na svim izvedenim građevinskim rekonstrukcijama u ove dvije godine.
U subotu smo krenuli rano ujutro ne bi li stigli do nove kuće čije smo otvorenje taj dan slavili. Vrijeme je bilo oblačno, a put dug. Pratila nas je kiša, ali u mjestu u kojem se nalazila kuća nebo je bilo vedro. Zbog kiše bilo je odrona zemlje i u jednom smo zavoju zaglavili sa autobusom te smo bili prisiljeni taj posljednji dio puta nastaviti pješke.
Kad smo stigli, našli smo se na starom imanju okruženom planinama i prekrivenog šumom. Uz sunce i pokoji oblak, ali bez kiše, Nadbiskup Taragonski, S.E.R. Mons. Jaume Pujol, blagoslovio je kuću i proslavio svetu misu zahvaljujući Majci Elviri, ocu Stefanu i brojnim osobama koje su podržale ovaj događaj molitvom te svim onima koji su se brinuli o ovoj kući sve do danas.
«Danas trebamo zahvaljivati - rekao je - jer će ova nova kuća biti na veliku slavu Božju i biti će na dobrobit čitave Španjolske. Molitva, posao, prijateljstvo: s ove tri riječi Zajednica se očitovala kao Providnost za tisuće osoba koje su prešle iz tame u svjetlo. Momci koji će živjeti u ovoj kući pristigli su na dan Pohoda Blažene Djevice Marije, a danas na dan otvorenja spominjemo se još jednog marijanskog blagdana, a to je Bezgrešno Srce Marijino. Zbog toga će ova bratovština nositi ime "Nuestra Señora de Misericordia","Gospa od milosrđa".»
Nadbiskup je protumačio Evanđelje toga dana u kojem Marija i Josip gube Isusa: «Nisu Ga izgubili svojom krivicom, jer Isus im je rekao da je tražio Svoga Oca.
I mi Ga često puta izgubimo iz vida… A onda, što nam je činiti? Tražiti Ga! Vratiti se, poput njih, na polazište i krenuti iz početka. Vi momci imate priliku proživjeti iskustvo Marije i Josipa: biti u potrazi za Isusom! To je ono što nam je svima potrebno. Svima vam želim da Ga pronađete u ovoj kući, te da budete anđeli čuvari koji će drugima donositi radost, preporučam vas u ruke Sv. Josipa i Presvete Djevice. Neka vas Gospodin blagoslovi».
Na kraju svete mise i Otac Stefano je izrekao jednu zahvalu: “Hvala na rođenju ovog djeteta". Hvala ne samo na rođenju nego i na onome tko ga je dao na svijet. Danas je srce Majke Elvire jako radosno jer kada se rađa nova kuća, rađaju se i novi životi! Majka Elvira nam je jednom prilikom rekla da je evanđelje o djetetu izgubljenom u hramu živo i danas. Koliki očevi izgube svoju djecu adolescente! Koliki adolescenti ne nalaze u svojoj kući ono što traže.
Isus adolescent pronalazi odgovore u Bogu, Svome Ocu, u Hramu. Ovaj su tjedan momci jako dobro očistili posjed, bilo je puno posla! Lijepo je kada život od nas traži žrtvu, jer u požrtvovnosti, iako nemamo sve, možemo biti sretni.
Radost je kada stvoreno, od Boga nam darovano možemo uljepšati s onim što radimo i s vremenom koje ulažemo. Prva Providnost je Isus, onda vaša molitva, i na kraju sami momci, Da nije bilo svega ovoga ne bi postojale niti ove kuće. Prvi mladić kojeg treba prihvatiti u ovoj kući je Isus. Samo ako Ga prihvatimo, biti će života u kući.“
Na kraju Svete Mise momci su ponudili ukusan ručak, a popodne su poneki sa svojim obiteljima posvjedočili uskrsnuće u vlastitom životu. Doživjeli smo dirljive trenutke u kojima je bilo vidljivo da je obnovljena nutrina u roditeljima i djeci plod patnje kroz koju su prošli. Navečer smo doživjeli Euharistijsko klanjanje prilikom kojeg su mnogi zahvaljivali dirnutog srca.
Doživjeli smo tako dva dana opipljive dobrote srca Isusova i Marijina koja su nas zaštitila i zagrlila. Roditelji ispunjeni nadom vratili su se kućama, momci su nastavili svoj put a mi smo se vratile u Italiju obogaćene divotama koje stvara Božansko milosrđe i ojačane u vjeri.

Ispiši stranicu