|
 U noći sa petka 17. na subotu 18. svibnja putovali smo autobusom sastavljenim od momaka, djevojaka, časnih sestara i posvećene braće prema Rimu, da bismo odgovorili na Papin poziv koji je uputio zajednicama i novim Pokretima u ovom bdijenju na Duhove. Ovaj dan je želio i planirao papa emeritus Benedikt XVI., a Papa Franjo je htio ostvariti taj program, na tragu svog prethodnika.
Prva etapa po dolasku oko 8 sati ujutro bila je Bazilika Svetog Pavla izvan Zidina, gdje smo zajedno proslavili Euharistiju u jednoj pokrajnjoj kapeli. Don Stefano nas je u propovjedi podsjetio na početke Zajednice, kako je rođena iz poticaja Duha Svetoga, zahvaljujuću poslušnosti i poniznosti Majke Elvire. Podsjetio nas je i da smo dio Crkve među mnogim drugim novim Zajednicama, koje su kao i naša rođene s različitim karizmama iz istog poticaja Duha Svetoga. Ostali smo neko vrijeme u Bazilici da bi se pomolili i izmolili Vjerovanje na grobu Svetog Pavla.
Odatle smo otišli u Baziliku Svetog Petra gdje smo se ujutro mogli pomoliti na njegovom grobu, mjestu njegovog mučeništva. Bilo je lijepo moći se zaustaviti na tim povjesnim mjestima i osjetiti se dijelom povijesti Crkve, izabirući da svaki dan dajemo život u našoj svakodnevici, kako su učinili Sveti Petar i Sveti Pavao.
 Poslije ručka izmolili smo šetajuću krunicu, a onda smo se ponovno uputili prema Svetom Petru, da bismo čekali red i stigli na trg. Kad smo stigli, oko 14 sati , ulice su već bile prepune grupa i zajednica i oni svi čekajući u redu. Pjevali smo i molili s puno radosti i jednostavnosti, pod suncem koje je žarilo, pa i nekoliko minuta pod ponekim tamnim oblakom i kapljicom kiše, no onda je ponovo pobijedilo sunce i tako je bio prekrasan dan i što se tiče vremena koje nas je pratilo.
Napokon oko 17 sati uspjeli smo doći do mjesta na trgu Svetog Petra. Cijela Crkva bila je ujedinjena, predstavljena kroz brojne grupe, pokrete i zajednice pristigle iz cijelog svijeta. Na trgu se animiralo pjesmama i svjedočanstvima, u pripremi za bdijenje; a onda smo iz uzvika mnoštva shvatili da je Papa Franjo izašao i počeo kružiti po trgu. Neki od nas su ga uspjeli vidjeti iz blizine, netko iz daljega, ali svi smo bili sretni što smo ga susreli.
Kad se popeo na oltar počela je služba. Mogli smo slušati vrlo dirljiva svjedočenja kršćana koji nastoje živjeti svoju vjeru u različitim ambijentima i životnim situacijama, pa i vrlo teškim, kao na primjer jedan pakistanski liječnik koji je položio život da bi svjedočio Evanđelje. Na kraju su postavili vrlo konkretna pitanja našem Papi, koji ih je vrlo pažljivo i sa zanimanjem saslušao. Na kraju smo izravno od njega mogli čuti odgovore.
 Na početku nas je Sveti Otac bratski ukorio govoreći da je na trgu čuo uzvikivati samo njegovo ime, „Papa Franjo“, umjesto toga želio je čuti uzvikivanje Isusovog imena, „Isus je Gospodin!“, pozivajući nas tako da Isusu damo prvo mjesto. Zatim nam je govorio s velikom jednostavnošću polazeći od vlastitog iskustva vjere, od vremena kad je bio dječak a njegova baka mu objašnjavala da je Isus na Veliki Petak bio mrtav, ali dva dana kasnije bio je ponovo živ jer je uskrsnuo. Tako je vjera osobni susret s Isusom, ništa drugo i ništa komplicirano. Mi nismo neka „Nevladina organizacija“ koja traži rezultat, učinkovitost, niti kakva politička organizacija. Ono što je u današnjem svijetu problem nisu banke koje propadaju ili ekonomska kriza, posao ili kultura. Čovjek je taj koji je u krizi, koji je bolestan. A mi, svi ljudi, mi smo slika Božja, bez obzira koja bila naša religija ili kultura, i zato Ga trebamo osobno susresti u molitvi, dopuštajući da nas On mijenja da bismo Ga svjedočili i išli u susret siromasima. Nije potrebno puno riječi i nije dovoljno samo studirati teologiju: sveci su oni koji su konkretno živjeli Evanđelje, koji su najviše reformirali Crkvu, jer su doživjeli osobni susret s Isusom, učinili su ga dijelom svog konkretnog života kao Učitelja i Gospodina, i svojim životima su ga približili siromasima. Ono što nas Papa poziva činiti je ne ostati zatvoreni u same sebe, nego se otvoriti drugima, jer, koja je svrha toga što smo Isusa primili u svoj život, a ne puštamo ga izaći da bi ga drugi mogli susresti?
Mnoge nam je jake riječi rekao Papa. Nikada se nećemo umoriti slušati ga, nasuprot tome on nas je ponizno molio da mu oprostimo jer je previše govorio. Na kraju nas je sve blagoslovio, prije nego što smo krenuli prema autobusu za kući. Da, zaista možemo reći: bio je to jedan vrlo blagoslovljen dan! Neka Isus zaista bude Gospodin našeg života!
Riječi Svetog Oca Franje (na engleskom)...
 Ispiši stranicu
|
