|
Jutro je, 5.30 kada Cenacolo ponovno stiže u Rim; nije prošlo puno vremena od kada smo pozdravili Papu Benedikta, ali kako bi mogli propustiti Svetu Misu inauguracije Petrove službe Pape Franje upravo na dan Svetog Josipa? Zato smo opet ovdje u glavnome gradu: braća i sestre pod vodstvom oca Stefana i prijatelja don Beppea iz Mante.
Nebo je još tamno i hladno je, putovali smo cijelu noć, ali zbog bliskosti ljudi koji sa nama iščekuju otvaranje vrata na ulazu u trg Sveti Petar, brzo zaboravljamo umor. Malo po malo ulazimo i prihvaća nas kolonada Svetog Petra. Zauzimamo mjesto na trgu, i počinjemo uzdizati naše obojene “ruke”, moliti krunicu i pjevati pjesme uz geste; zagrijavamo srce i duh u iščekivanju dolaska Pape Franje, dok sunce izlazi na plavom nebu.
Po njegovom dolasku prihvaćamo Papu slavljem u bojama, uz radosne uzvike i zastavice koje se vijore. Osjećamo ga blizu zahvaljujući njegovoj vedrini i nježnosti kojom ide ususret osobama, prije svega bolesnima i djeci, i odabirom “Papa mobila” bez zaštitnog stakla. Nakon tog radosnog trenutka ulazimo sa cijelim trgom u liturgijsku tišinu. Na velikim ekranima pratimo Papu u molitvi na Petrovoj grobnici zajedno sa Patrijarsima Istočne Crkve; gledamo kako mu predaju dva “simbola”: “Papin palij”, a to je jedan bijeli stol sa križevima na kojima su tri igle, simbol čavala iz Kristove muke; i “Anđeo ribar”,Petrov pečat, kome je Isus predao ključeve Kraljevstva Nebeskog.
Potom je započela prava proslava. Poput nas su i mnogi drugi mladi, redovnici, redovnice, obitelji i djeca r aznih nacija i iz raznih krajeva, osjetili želju da sudjeluju u jednom povijesnom događaju koji je posebna milost. Nakon čitanja Evanđelja smo svi u iščekivanju Papinih riječi.
“Čuvati, čuvati, čuvati”: to je ono što odjekuje u srcu na kraju propovijedi. Papa Franjo, počevši od figure Svetog Josipa, čuvara Svete Obitelji i Crkve, je objasnio na jednostavan i dirljiv način koliko je bitno čuvati sebe, osobe koje su nam blizu i sve stvoreno, čuvati najsiromašnije, čuvati naše darove.
Pričao je o poniznosti i o duhu služenja Svetog Josipa i rekao nam da jedino služenje čini velikim – prevedeno riječima Majke Elvire: “Služiti znači kraljevati!” I još je rekao: “Ne smijemo se bojati dobrote i nježnosti”, pričajući kako je Sveti Josip kao snažan muškarac, znao pokazati geste nježnosti i dobrote, te iste geste koji danas mogu umanjiti sivilo na našem nebu.
Po završetku Mise, ojačani osmijehom i riječima Pape Franje, pjevamo i plešemo na svoju radost ali i radost mnogih osoba koje su u našoj blizini i koje su se zarazile našom slobodom. Potom ulazimo u baziliku Svetog Petra gdje smo doživjeli intenzivne trenutke molitve, iznad grobnice Ivana Pavla II i Svetog Petra.
U 15 sati smo točni na Krunici Božanskom Milosrđu u crkvi Sveti Duh u Sassiji, posvećenoj upravo toj pobožnosti, koju je poželio Blaženi Ivan Pavao II. Još jedna šetajuća krunica ispod stupova na trgu Svetog Petra dok sunce zalazi iza oblaka, a na kraju Misa koja je proslavljena u crkvi Božanskog Milosrđa, gdje je kip Svetog Josipa okružen mirisnim cvijećem, postavljen sa strane oltara. Otac Stefano se prisjeća u misi naših očeva na dan njihovog slavlja i podijelio nam je svoj dojam da će Papa biti “tata” čitave Crkve, a utisak koji je ostavio Papa Franjo je upravo da je brižan otac koji čuva svoju djecu.
Sviramo na gitari posljednji put pjesmu Svetog Franje i pjevamo: ”Idi Franjo, obnovi moju kuću; Idi Franjo, zar ne vidiš da se ruši...” i onda pokret, vraćamo se u kombije. Dalek put naš čeka do povratka u Saluzzo, no puni smo radosti u srcu. Vrijedilo je!
Hvala Svetom Josipu i hvala Papi Franji!
 Ispiši stranicu
|
