| |
Misija Sveta Josephine Bakhita
Virginija 10.10.2012.
„NITKO NEMA VEĆE LJUBAVI OD OVE: DATI SVOJ ŽIVOT ZA SVOJE PRIJATELJE“
(Iv 15,13)
Predraga M. Elvira, oče Stefano i ostali,
Vaše su molitve omogućile da se spuste mnoge milosti, mir i radost na liberijsku zemlju i na sve nas. Pravo slavlje je već počelo prije nekoliko tjedana zbog ozračja zajedništva i zanosa koje se osjećalo među nama u pripremanju kuće i organiziranju dana: tko ima više, više daje... Bilo je puno života oko nas, rijeka ljudi koja je dolazila, promatrala nas, zapitkujući se što to radimo. Da ne stoje samo tako, puno puta su nam pomagali  u poslovima.
Da ne pričamo o onima koji su bili uključeni u evanđeoski recital i u plesove: naši maleni susjedi koji su se već od prvog dana pokazali vjerni i oduševljeni što čine nešto novo. Svakog dana su nas ispitivali: „Aha, sutra je predstava... u koliko sati su probe?“, čak i kad proba nije bilo željeli su doći. Baš su dali najbolje od sebe, oduševili su i nas: mnogi od njih ne znaju tko je Isus, samo su čuli priče ili su neke druge religije... ali BOG NAS JE SPOJIO ZAJEDNO! Slavlje se održalo u „sobi za igru“ koju smo nedavno obojali i dali joj ime Sveti Dominik Savio, povjeravajući je tako njegovoj zaštiti. Tema slavlja je bila ista kao i Slavlja života, samo što je bila na engleskom; u središtu sobe smo oslikali jedan veliki svijet sa svim obojanim kontinentima, a na sredini smo objesili križ iz naše kapele. Svugdje naokolo smo postavili „izložbu fotografija“. Popravili smo nekoliko klupa iz svetišta... izgledalo je poput prekrasne crkve. Ali naravno nije mogla nedostajati Marija kojoj smo dali počasno mjesto, od kuda je mogla vidjeti sve i svi su mogli vidjeti Nju. To je doista bilo mjesto ispunjeno svjetlom! Bilo je puno uzvanika: prijatelji, svećenici, posvećeni, susjedi koji su došli u jako velikom broju, puno djece zajedno sa njihovim obiteljima.
Sve je počelo u 4 sata popodne. Jedan od prvih koji su došli je bio naš biskup, a na našu zahvalu zbog njegovog dolaska je odgovorio: „Jednostavno to nisam mogao propustiti!“ Pridružili su se otac Gary, španjolske časne sestre, Sestre Milosrdnice, nuncij s tajnikom, prijatelji iz župe... sve skupa nas je bilo oko 250 osoba. Početak slavlja je bio blagoslovljen Svetom misom koju je predvodio naš biskup, koji se prisjetio dolazak Euharistije u našu kuću prije godinu dana i bio je jako zadovoljan što vidi puno ljudi koji su došli zajedno sa nama proživjeli ove trenutke radosti. Za vrijeme propovijedi, otac Adrian je istaknuo različitost našeg porijekla i kako nas je Bog dovevši nas u ovu zemlju ujedinio i stavio zajedno da si želimo dobro. Nuncij se zahvalio svima stavljajući se na raspolaganje da nam pomogne ako budemo imali potrebe.
Prije završetka smo i mi zahvalili prisutnima i svima drugima na daru prijateljstva, koji smo prije svega dobili od naših susjeda; njihova prisutnost je za nas bio jedan veliki dar da naučimo živjeti ovdje. Potaknut time, biskup ih je upitao: „To su vaši prijatelji?“ „Da...“ „... a oni su ovdje sa vama i zbog vas. Ne tražite novac, jer ga nemaju, oni rade kao i vi. Budite im prijatelji, budite im blizu nudeći im svoju pomoć, vaše iskustvo! Doista je tako: ima onih koji nam pomažu oko vrta, netko oko cvijeća, netko vlastitim rukama, netko sa liberijskim engleskim, netko sa providnošću voća, ustvari, stvorilo se lijepo zajedništvo među nama... i doista bismo bili jako siromašni bez njih!
 Nakon Svete mise, slavlje se nastavilo sa evanđeoskim prikazom: slijepac iz Jerihona i ozdravljenje paralitičara. Iako se netko od prisutnih smijao (malo iz neznanja), naši su „mali glumci“ proživjeli taj trenutak vrlo ozbiljno: nikada to nisu tako dobro odglumili. Odmah nakon toga su uslijedile dvije pjesme sa gestama, „made in U.S.A.“; svi su se micali u ritmu i bili su uključeni u ples dok je naš dragi biskup, koji je sjedio u prvome redu, oduševljeno snimao svojim fotografskim aparatom. Sve je završilo s jednim lijepim jelom od riže na liberijski i jednim lijepim komadom pečenog pileta, koje su skuhale naše kuharice (Colu i dvije prijateljice), koje su od 9 ujutro bile u akciji da pripreme večeru za 200 osoba. Svi su bili doista zadovoljni!
Sretni smo ovom prvom godinom „liberijskog“ života, sa puno malenih i važnih koraka koje smo ponekad činili kroz žrtvu, i zahvaljujemo Bogu i „Queen of Peace“ jer postojimo, a sa njihovom pomoći i vašim molitvama želimo sa svim svojim bićem DATI ŽIVOT! Jedan snažan zagrljaj u Kristu, Marija blagoslivlja svakog od vas dajući vam svoj osmijeh i svoj mir. Zauvijek zajedno... VOLIMO VAS PUNO!
Sva braća i sestre iz Liberije
P.S. Nemoguće je poslati vam fotografije: prevelikii fileovi, a računalo presporo... ŽIVJELA LIBERIJA!!!
Vidi Album Slika
|
|
Ispiši stranicu
