| |
S velikom radošću želimo zahvaliti Zajednici na velikom daru jer smo mogli biti sudionici na hodočašću u Czestochowu u Poljskoj koje se zbilo od 17. do 25. kolovoza. Želja za povratkom „Crnoj Gospi“ je bila snažnija od fizičkog umora i omogućila nam je da joj donesemo, preko devetodnevne žrtve i oko 250 prehodanih kilometara, zahvalu za život koji smo ponovno pronašli na putu, tijekom ovih godina u Zajednici.
Krenuli smo u grupi od tridesetak momaka i djevojaka iz Zajednice Cenacolo. Mjesto susreta za polazak na hodočašće prema Czestochowi je bilo u našoj najmlađoj poljskoj bratovštini u Tarnowu. Naša grupa – „Blažena Karolina“ – sastavljena od 200 osoba svih godišta, je bila samo jedna od mnogih grupa koje su formirale karavanu od oko 8 tisuća sudionika biskupijskog hodočašća.
Sve je bilo organizirano kao „hodajuća devetnica“: svete mise, krunice, pjesme, plesovi, svjedočanstva,  podijele i smijeh su obilježavali naš put od zore pa do zalaska sunca. Bilo je lijepo osjetiti ljubav i razumijevanje svih ljudi iz grupe koji su se nam se približili čineći nas aktivnim i radosnim dijelom njihovog hodočašća.
Bilo je dirljivo vidjeti mlade, potaknute ljubavlju prema Crkvi i prema Mariji, kako radosno marširaju, mole i pjevaju, bore se s umorom i žuljevima na nogama kako bi na koljenima donijeli pred oltar sve želje i radosti koje su čuvali u svojim srcima, i gledati svakoga jutra za vrijeme Svete mise, uredno slavljenih na nogometnim terenima, na otvorenom, mnoge ljude okupljene na molitvu, jako dugačke redove za primanje Svete pričesti. Iako je na početku bilo pomalo teško pjevati i razumjeti molitve na poljskom, nakon nekoliko dana smo svi uronili u ozračje koje nam je nosila Gospa.
Ujutro smo oko 5 dizali šatore kako bismo krenuli sa mnogo grupa u dugu procesiju na ceste prema Czestochowi. Prolazeći kroz polja i sela, blizu siromašnih ali dostojanstvenih kuća, veliku su nam dobrodošlicu iskazala djeca koja su nas pozdravljala, a obitelji su nam nudile svježu vodu, kruh, bukete cvijeća da odnesemo Gospi...
Trenuci odmora i jela su bili radosni i dijelilo se sve što se imalo sa hodočasnicima koji su bili u blizini. Navečer bi nakon 20, 30 a ponekad i 40 kilometara hodanja nalazili već montirane šatore, uz obrok – strogo talijanski –koji bi nam pripremila braća iz Zajednice, angažirana za služenje.
Najsnažnije trenutke smo doživjeli stigavši u svetište Jasna Gora. Na cesti ispred svetišta formirala se neopisiva rijeka mladih koji su iščekivali pokloniti se pred Kraljicom Poljske. Iščekivanje smo ispunili pjevanjem i plesanjem uz pjesme dobrodošlice u čast Crnoj Gospi. Okupljeni ispred svetišta, najprije smo se poklonili te poljubili zemlju, a zatim pred Gospinom slikom predali nakane koje smo nosili u srcu tijekom devetodnevnog hodočašća.
Na povratku smo doživjeli također snažne trenutke zaustavivši se nekoliko trenutaka na molitvu u svetištu Blaženog Ivana Pavla II u Krakovu, u kojem se nalazi jedna njegova relikvija; zatim u svetištu Svete Faustine Kowalske ispred slike Milosrdnog Isusa, a na kraju u koncentracijskom logoru Auschwitz, gdje smo se okupili jako potreseni kako bi predali u Božje ruke, izvor Milosrđa, sve duše žrtava holokausta.
Uvjereni smo da nas je Crna Gospa, poput Majke, uzela za ruku i dovela pred svoje noge kako bismo doživjeli preko jednostavnih ali intenzivnih trenutaka hodočašća da se sa molitvom, vjerom, potpunim predanjem i povjerenjem može ponovno roditi nov život i da zato treba biti zahvalan i ponuditi, kao i u ovom slučaju, poneku malu žrtvu.
Photo album...
|
|
Ispiši stranicu
