ItalianoHrvatskiEnglishFrançaisDeutchEspañolPortuguesePo PolskuSlovakia     

 

Susret misionarki u Certosa



Susret
“ Misionarki – Službenica iz ljubavi ”
u Certosa di Pesio

Ove smo se godine mi, djevojke “Misionarke – Službenice iz ljubavi “, koje živimo u Zajednici već duže vremena (a odlučile smo ostati kako bismo vratile besplatno ono što nam je besplatno darovano), okupile u Certosa di Pesio u drugoj polovini travnja, kako bismo proživjele tjedan dana u tišini, razmišljanju, molitvi, u radosti i međusobnoj podjeli.
Bilo nas je oko sedamdesetak, okupljene iz raznih bratovština po Europi, a bile su prisutne i poneke supruge iz Zajednice i časne sestre Misionarke Uskrsnuća sa novakinjama.
To su bili intenzivni dani u kojima smo imale puno prostora za tišinu, da gledamo u sebe i da promišljamo, vođene misaonom vodiljom ovog susreta, koja je bila poruka Svetog Oca za Svjetski dan mladih 2012., po Pavlovoj temi: “Budite uvijek sretni u Gospodinu!”
Preko katekeza koje su nadahnute porukom Benedikta XVI otkrile smo da su riječi Pape, “... naše je srce stvoreno za radost”, da je “... Bog izvor prave radosti” i da, ako smo je pronašli, moramo znati kako je prenijeti na djevojke i djecu koji žive sa nama u bratovštinama, pazeći na one stvari koje bi nam željele oduzeti radost. I tema o pravom prijateljstvu, koju je Majka Elvira izabrala kao nit vodilju za ovu godinu, bila je u središtu pozornosti. Bile smo okružene prelijepom prirodom, planinama i vodom iz rijeke Pesio, i zato smo, iako je svako malo padala kiša, mogle izmoliti mnoge “šetajuće krunice”, šetati uz rijeku, sjediti i kontemplirati prirodu u tišini, kako bismo bolje čule Božji glas u nama. Certosa nam je, sa svojim stoljetnim pričama i stotinama monarha koji su prošli onuda, provodeći svoje živote u molitvi, nudila pravi ambijent i ozračje za molitvu. U „pustinjačkoj kapeli“, koja je nekoć bila ćelija jednog kartuzijanskog redovnika, mogle smo imati neprekidno klanjanje Presvetom Sakramentu po danu i noći; imale smo i dar svakodnevne Svete mise kao i “sat Milosrđa”, jedan sat zajedničarskog klanjanja koje smo sve zajedno proživjele u kapeli “Blaženi Allamano”, koja je još prostranija i veća; tamo smo mogle prikazati Bogu naše namjene, moliti za djevojke koje su ostale u kući, za sve osobe koje se uzdaju u naš zagovor, za bolesne, za misionare, a dobile smo i blagoslov za naš put, koji ćemo nastaviti prateći razne pozive koje je Bog upisao u naša srca. U srijedu smo imale veliki dar zbog prisutnosti Majke Elvire sa nama: ostala je cijeli dan i jednu po jednu nas pozdravila, šaleći se sa nama i prenoseći nam svoju radost. Na kraju zajedničarskog klanjanja, prije polaska, potaknula nas je da budemo svaka ono što jesmo da bi živjele najbolje ono što možemo dati.
Od srca zahvaljujemo Božanskoj Providnosti jer nam je omogućila da proživimo ove dane, ocu Francesku Peyron i ocima iz Certoze jer su nas primili u prijateljstvu i velikodušno, kuharicama, časnim sestrama Misionarkama Uskrsnuća i novakinjama jer su nas služile u ljubavi i radosti, ne uskraćujući nam ništa. Hvala!


Idi na album sa fotografijama ...

Ispiši stranicuIspiši stranicu