Villa el Salvador Peru – svibanj, 2012.
“JA SAM SA VAMA U SVE DANE, SVE DO SVRŠETKA SVIJETA”
Predrage sestre i ostali, Konačno vam se javljamo kako bismo vam ispričali o rijeci radosti, jednostavnosti, prijateljstva i ljubavi koju živimo ovih dana, zahvaljujući prisutnosti Majke Elvire i oca Stefana. Naša draga majka je prolazila kućom i oduševljeno gledala sve: djecu, tete, nove objekte koje nije prije vidjela i rekla: “Ali tko je napravio sve ovo? Koja priča!”. Prije svega je promatrala djecu i igrala se sa njima, hranila ih, šetala; u njenom je životu sve više prisutan Duh “Božanskog djetinjstva”, od želje da čini male stvari s ljubavlju, i nikada nas ne prestaje učiti, iako ne više sa puno riječi, već životom, trenutak po trenutak. Slavlje povodom “diplomiranja” časne sestre Mari je bio jedan lijep trenutak baš u “američkom stilu”. Sveta misa je bila proslavljena u crkvi Božanskog Milosrđa našeg predragog biskupa Carlosa i bila je to jedna “bomba” Duha Svetoga. Zbor naših stričeva/teta/časnih sestara je pjevao za sve, i bio je to jedan lijepi trenutak da se zahvali za kraj studija i za početak konkretne “ljubavi i služenja”, kao što je rekao biskup: “Tužno je vidjeti medicinske sestre i doktore u bolnicama, umorne, sa tužnim licem, bez života, ljutite, koji nisu na raspolaganju da prihvaćaju i da se žrtvuju; moramo biti radosni, veseli, jer naš pogled ponekada ozdravlja više od lijekova i od terapija, premda su nezamjenjivi!” Majka Elvira se smiješila i darovala radost svima koji su je okruživali. Nakon Svete mise smo se okupili na ceremoniji u jednom auditoriju, sa puno Toga i četvrtastih kapa, sa najmanje dva sata peruanskih pjesama, škola, sveučilište, beskrajni pozdravi, prepričavanja o petogodišnjem studiju, fotografijama, videom, pjesmama i glazbom, dodjelom diploma, zakletvom medicinskih sestara, i dodjelom... medalja. Majka Elvira je bila prisutna gotovo sve do kraja: ovdje se zna kada počinju slavlja, ali kada završavaju, to je pitanje. Hvala svima za prijateljstvo, ljubav i molitve: bili ste sa nama! U nedjelju smo imali dan proslave u Rayo de Luz sa prijateljima, dobročiniteljima, svećenicima, sjemeništarcima, susjedima, župljanima... zapravo, jedan lijepi “Božji narod”; proslavili smo Svetu misu u zelenom vrtu Rayo de Luza, sa puno “toldo” za sunce ( Peru napreduje...de todas maneras!). Na kraju Svete mise, otac Stefano je ukratko ispričao priču o Majci Elviri za one koji je nisu nikada vidjeli, a onda je pred oltarom postavio svu djecu i nas na koljena za blagoslov, sa pjesmom i zahvalama Mariji. Majka Elvira je bila kao i uvijek neumorna u pozdravljanju, grljenju, blagoslivljanju i slikanju sa svima, ljudi su bili na koljenima tražeći njen blagoslov i da joj zahvale za svo dobro koje naša Zajednica čini u Peruu. Bila su i tri para naših momaka koji su bili u Zajednici sa svojim ženama i djecom; i za njih je bio dar provesti jedan dan sa Majkom Elvirom i cijelom Zajednicom. Nakon dobrog talijansko – peruanskog ručka, među “causa rellena” koju su besplatno pripremile za 200 osoba susjede kuće, pizzeta, riže i torte mame Marije, okupili smo se za krunicu Božanskog Milosrđa ispod našeg poniznog peruanskog “toldo” koje nas je štitilo od sunca i započeo je jedan ples naših teta i časnih sestara iz Ville Salvador u ritmu di “Color esperanza”, jedan uzbudljiv prikaz za djecu o potrazi za Noinom arkom koji su pripremile tete iz Villa, sa puno lavova i nilskih konja, peruanski marinera koji su otplesala petogodišnja djeca... nevjerojatno, a nakon jednog lijepog svjedočanstva nekih stričeva i teta, prikaz o prispodobi kralja Brune koji su pripremili stričevi/tete/časne sestre, djeca, adolescenti i radnici iz Rayo de Luz i neizostavan ples “Bog providi” i “Sloboda” od časnih sestara. Prijatelji su bili sretni, slušali su i gledali oduševljeni. Sljedećeg smo se dana opet svi okupili u Rayo de Luz na ručku (lazanje mame Marie, H. na Ade, H.na Rosi e Barbara) i došao je naš biskup Mons. Carlos, i to je bio jedan jednostavan trenutak podijele i veselja, a popodne smo ponovili sve plesove i prikaze za biskupa i za Majku Elviru koja nije sve odgledala. Idućih dana je bilo puno malih događaja, kako svakodnevnih tako i slavlja, jer kada je tu “Zaručnik”, uvijek je slavlje, te smo se često i vrlo rado viđali u Villa Salvador i Rayo de Luz. Onda smo u subotu navečer imali klanjanje na “techo” de Villa sa ocem Stefanom, koji nam je počeo govoriti o prijateljstvu i o onome što je nosio u srcu nakon susreta u Certosi, i stoga nas je zamolio da više molimo jedne za druge, da budemo više prijateljice na koljenima, da stavimo u molitvu svoja siromaštva ali i od drugih, da budemo dobre, da si želimo dobro, jer nije dovoljno samo raditi puno stvari: moramo biti vidljivi znak ljubavi, onaj pravi koji zna ostati u tišini, koji moli i traži oprost, koji započinje ispočetka, koji je oduševljen, daruje se i odmah čini ono što se od njega traži jer voli. To je bio jako snažan trenutak za svih, a na kraju nas je sve pozvao da kleknemo ispred Isusa jedna po jedna i da molimo zajedno. Svi molimo za jednu kuću za mlade peruance: više puta kroz tjedan zovu i traže pomoć od Zajednice. Molite za nas, Bog će providjeti!
HVALA, HVALA, HVALA, za sve i za uvijek. Zajedno u molitvi, ŽELIMO VAM DOBRO, ASSAI!
Vaše...Hermanas Misioneras de la Resurrección Peruanas (Sestre Misionarke od Uskrsnuća Peruvianke)
Photo album...
Ispiši stranicu
|