Djed Aldo je stigao u nebo

	Predragi svi, u srijedu, 28. ožujka u 18.00, djed Aldo se ugasio veseo, „kao opušteno i veselo dijete u rukama svoje majke“. Gospodin je uslišio duboku želju koju sam nosio u srcu o prijateljstvu koje sam imao sa njim od kad sam bio dijete, da mogu biti pored njega kad mu dođe vrijeme prelaska u vječni život. To je bio trenutak dubokog mira: molili smo u njegovoj sobi sa svim momcima bratovštine Chiusa Pesio, sa obiteljima i njihovom djecom. Dobio je sakrament bolesničkog pomazanja i odriješenje grijeha, zatim su svaki momak i obitelji izrekli jednu dirljivu zahvalu Gospodinu za njegov život i za dar što im je bio u blizini. Potom su jedan po jedan, momci, djeca i obitelji prišli krevetu zagrliti ga gdje je već otežano disao, djeca su ga poljubila i pomilovala i na završetku molitve, prestao je disati, a njegovo je srce počelo kucati u Nebu... zaspao je opušten i veseo u Božjem naručju. Jučer, u petak 30. ožujka, proslavili smo njegov sprovod: bilo nas je puno, bila je i sestra Elvira sa sestrama i brojnim svećenicima ujedinjeni sa mnogim osobama koje je dirnula patnja koju je Aldo proživio za vrijeme cijelog svog života, ali uvijek vedar sa izvanrednom vjerom. Zahvaljujemo Gospodinu zbog Duha koji je živio u „siromašnom i krhkom“ životu djeda, ispunivši ga Njegovom prisutnošću. Budite sigurni da će puno raditi za nas sa Neba, u to sam siguran. Nježni pozdrav u Gospodinu! o.Stefano
		Aldo Artusio 28. studeni 1925. – 28. ožujak 2012.
	„Kada budem u Raju, konačno ću moći trčati i radit ću puno, puno: stalno ću ići pitati Boga i Gospu da svi oni koji su mi činili dobro, a i oni koji su mi činili zlo, mogu jednoga dana biti sa mnom u Raju. A onda kada budemo zajedno, posebno sa svim mladima koji su me ovih godina služili sa puno ljubavi, ići ćemo pred prijestolje Božje i tamo ćemo plesati jako lijepo... a ja ću biti najbolji baletan od svih“                (iz jednog svjedočanstva djeda Alda)	„U dobi od dvadeset godina dobio sam od prijatelja dar koji me spasio od očaja: darovao mi je Bibliju. Bio je to prvi put da sam susreo svog Boga i Gospodina mog života. Postao sam jako zaljubljen u čitanja iz te svete knjige, te sam otkrio nešto veliko: da mi bolesni i stariji nismo beskorisni, da možemo postati plodni ako znamo sve prikazivati Isusu, našem Bratu, moleći ga da ujedini naše „bolesti“, naše patnje zajedno sa svojim patnjama, a onda ih darovati Ocu za nas. Ustvari sam uvjeren da pred Bogom možemo i mi biti jako korisni za dobrobit cijelog društva“               (iz jednog pisanog teksta djeda Alda)
	Želio bih zahvaliti Duhu Svetomu što je izabrao jednog siromašnog i hendikepiranog starca poput mene da prenese svima vama Riječ koju je Bog posijao u mome životu. Molim da svatko od vas može susresti tog Boga kojeg sam upoznao kao Oca i još više kao Majku. Ja, Aldo Artusio, sve vas grlim svojim srcem“                (iz jednog pisanog teksta djeda Alda)

Predragi svi, u srijedu, 28. ožujka u 18.00, djed Aldo se ugasio veseo, „kao opušteno i veselo dijete u rukama svoje majke“.
Gospodin je uslišio duboku želju koju sam nosio u srcu o prijateljstvu koje sam imao sa njim od kad sam bio dijete, da mogu biti pored njega kad mu dođe vrijeme prelaska u vječni život.
To je bio trenutak dubokog mira: molili smo u njegovoj sobi sa svim momcima bratovštine Chiusa Pesio, sa obiteljima i njihovom djecom. Dobio je sakrament

Ispiši stranicu