|
 Svečano inaugurirana nova dvorana za susrete !!!
Nekoliko godina molitve, žrtve i nade konačno su dale opipljiv plod. U subotu, 17. rujna 2011. svečano je inaugurirana nova višenamjenska dvorana u našoj bratovštini Sv. Vinko u Vrbovcu!
Zagrljaj Božje Providnosti
Da se vratimo malo unatrag. Bog nam je prošle jeseni, putem nama bliskih osoba, pružio priliku da budemo dionicima u izgradnji djela koje nam je Njegova Providnost namijenila darovati.
Petnaesti studenog zasigurno će ući u anale Zajednice upravo iz razloga što je taj dan prvim udarcem krampa po nogometnom terenu i prvom odnesenom kariolom započelo novo poglavlje na adresi Kučari 1, Vrbovec. Time je napravljen tek prvi, mali korak, no na obzorju se već naziralo nešto veliko. Nova iskustva i uzbuđenja, nove poteškoće i puno žrtve. Vizija je postojala, bilo je i puno onih koji su već vidjeli milost na djelu: svjedočanstva riječju, pjesmom i plesom; klanjanja i susreti. Bog nam je time stao još bliže, počevši nas pripremati na sve ono što je izgradnja jedne takve konstrukcije nosila sa sobom.
Ljudi dobre volje i prijatelji kuće u Vrbovcu odmah su nam izišli u susret te su u par dana udruženim snagama temelji bili udareni. Nije trebalo previše pričati. Kariola, lopata i kramp rekli su sve. O prijateljstvu, zalaganju i žrtvi… To jedinstvo svjedoči ono što mi ovdje učimo živjeti. Postaneš svjestan da si upravo kroz žrtvu nešto promijenio…
Konstrukcija je dovezena iz talijanskog gradića Samaratea blizu Milana, a donirala nam ju je jedna tamošnja župa. Na početku smo ostali i malo zbunjeni, jer je cijela dvorana stigla u samo jednom kamionu. Kakva će to biti dvorana? No odabrana ekipa momaka iz Vrbovca zajedno s braćom iz Italije koju je predvodio naš veliki prijatelj i stručnjak Gigi odmah je prionula poslu. Danonoćno je slagala i varila komade željeza sve dok se pred našim očima uistinu nije pojavila konstrukcija dvorane.
Nebeski Otac se nikada nije oglušio na naše molitve. Providnost je dolazila u obliku materijala, strojeva ili ljudi koji su nam pomagali, uopće nije bilo važno, jer smo znali da nas neće napustiti. I tako je i bilo. Čim je prošla zima dvorana je prekrivena te se moglo prionuti unutrašnjem uređenje. Oformila se ekipa koja je tu bila do posljednjeg dana, sve do par sati prije svečanog otvorenja. U tih desetak mjeseci zbilo se uistinu puno toga, cijeli jedan život je pulsirao u dvorani već prije otvorenja: zalaganje, požrtvovnost, trenuci umora, poneki sukob izglađen nakon trenutka molitve, iščekivanje, radost, sumnja, vjera… sve ono od čega je satkan život. Na kraju je ostalo samo smo ono najbitnije – prijateljstvo. Svatko od nas utkao je dio sebe u ovu dvoranu koj oj je jedini cilj svjedočiti svjetlo, biti znak nade.
Svečano otvorenje
Konačno je došao i taj dan: dan otvorenja. Već dan prije u Vrbovcu je vrvjelo ko u košnici, napetost je bila na vrhuncu. Utrka s vremenom. Stići ćemo, nećemo. Hoćemo, nećemo. Na kraju smo si rekli: „Dobro, potrudili smo se, dali smo sve od sebe. Ako i ne stignemo, nema veze“. No, nekim čudom smo stigli. Zadnji dan, tek koji sat pred otvorenje, ruku su nam dali i braća iz drugih bratovština pristigla to jutro. Čak je i don Nediljko iz Ugljana uzeo grablje i sa dečkima davao zadnji „glanc“ travnjaku ispred dvorane.
Već poslije ručka počeli su dolaziti prvi gosti. Otvorenju je prisustvovalo mnogo obitelji, eksovaca i Cenacolo prijatelja koji su s nama podijelili radost tog velikog projekta.
Slavlje je započelo pjesmom i gestima kao nezamjenjivim „brandom“ naše Zajednice, koji su ujedno bili dobrodošlica svim nazočnim uzvanicima. Potom  su govorili don Ivan i don Stefano, stavivši naglasak na obiteljske odnose te na kršćanske vrijednosti i kako ih živjeti u današnjem vremenu. Potom smo slavili smo Svetu misu koju su, uz naše svećenike, služili svećenici, naši prijatelji, iz raznih krajeva Hrvatske i obližnjih zemalja. Tijekom misnog slavlja don Ivan je blagoslovio dvoranu.
Potom su svi prisutni prešli na travnjak ispred dvorca gdje su se još satima zadržali na prigodnom domjenku, upoznavajući se, razmjenjući životna iskustva, i uživajući u jednostavnom i vedrom ozračju, pod nježnim pogledom Marije, koja je svojom tihom i diskretnom prisutnošću pratila ovaj projekt od samog početka. Pomolimo se i poželimo ovom Božjem djelu još puno rođendana ispunjenih pjesmom i porukama ljubavi i dobrote.
Iznimno sam sretan što sam mogao dati dio sebe za ostvarenje ovog velikog Božjeg djela. Nakon svih teških koraka na početku svog puta, ovaj projekt dao mi je puno poticaja i snage kako bih mogao dignute glave ići naprijed i pronaći smisao u Zajednici. Za mene je to bio također dar Providnosti, jer sam svoje iskustvo mogao podijeliti s drugima i time izgraditi nova prijateljstva. Nadam se da će ova dvorana ubuduće pod svoj krov primati mnoge momke, djevojke, obitelji i prijatelje Cenacola.
Peter
Priliku koju sam dobio da s skupa s braćom sudjelujem u izgradnji ove dvorane gledam kao na velik dar i zbog toga sam jako zahvalan. Tijekom ovog vremena naučio sam dvije stvari: kako raditi s radošću i vedrinom, te kako kroz molitvu pobijediti trenutke nervoze i nezadovoljstva i povratiti mir i snagu. Hvala Bogu i Zajednici jer ponovo otkrivam ljepotu i vrijednost života!
Paolo
 Ispiši stranicu
|
