|
Put u Madrid je bio jako veliki dar: vidjeli smo nova mjesta, naše prijateljstvo je naraslo, ojačali smo vjeru, propatili smo, zabavili smo se... postali smo bogatiji  iznutra.
Imali smo priliku pozdraviti Svetog Oca i osjetili smo veliku radost iako smo ga vidjeli samo na tren: radost koju daju male stvari postaje velika!
U zračnoj luci Cuatro Vientos, gdje je održan završni susret, ni dosta teški uvjeti (sunce, nevrijeme, veliki red za vodu, spavanje u vrećama kao sardine...) nam nisu umanjili zanos, radost, vjeru, jer ćemo biti sa Svetim Ocem.
Bio je jedan lijep trenutak za vrijeme nevremena: padala je kiša i puhalo je, a mi smo započeli zazivati Duha Svetoga pjevajući “ Duše Sveti, Duše Sveti, siđi na nas” i “Vjetar počinje puhati, ja to osjećam”. U redu za vodu smo molili krunicu, mislili smo na misionare koji su u Africi. Sa vjerom sve postaje molitva! Susret smo završili upravo onako kako smo i započeli: pjevajući, plešući, smijući se i pozdravljajući ljude sa puno radosti u srcu. Bog je iskoristio jednostavan a tako snažan način da  posvjedočimo naše uskrsnuće i da možemo dati radost ljudima koje smo susreli na ulicama, na stanicama metroa, n trgovima, u vlaku... Ljudi su nas prihvaćali pozdravljajući, puno puta i pjevajući, moleći i ponavljajući geste sa nama. Bili smo jako, jako povezani.
Jako se osjećala snaga molitve. Spavali smo malo ali smo bili neumorni.
Nije nam ništa nedostajalo, čak niti onda kada bi proveli cijeli dan hodajući okolo. Bog nas je iznenadio svojom providnošću: pronašli smo voće, vodu, jednu izložbu o Majci Terezi iz Kalkute, ispovijedi, kupanje...
I Gospa je pokazala da je sa nama i da se ne moramo brinuti ni zbog čega. Njoj smo poklonili molitvu krunice na ulicama, u vlaku, na stanicama.
Hvala ti Gospodine jer smo te mogli donijeti drugima na jednostavan ali jako konkretan način!
Idi na foto album…
 Ispiši stranicu
|
