Inauguracija bratovštine Presveto srce Isusovo

Inauguracija bratovštine „Presveto srce Isusovo“
Providnost je željela da prisustvujemo ovom snažnom i dirljivom trenutku otvaranja kuće u Španjolskoj!
Petak, 01.srpnja je slavlje Presvetog srca Isusovog a mi smo tu sa ostalim momcima iz Zajednice kako bi ostvarili nešto vrlo važno za nas!
Započinjemo slaveći misu zajedno sa župnikom, mladim, simpatičnim koji je na raspolaganju (živjela providnost!); imamo puno posla za napraviti i čini nam se da je ljudski nemoguće završiti sve za sutrašnji dan. Ali u vjeri želimo vjerovati i gledajući trud i pobjede svakog momka, daje nam snagu da radimo još više. Kapela nam je glavni cilj i nas četvorica smo „zagrizli“ kao „magarci“! Gospodin je sa nama; to je njegovo slavlje; pripremamo Njegovu kuću ... već je prošlo deset dana kako nas dvanaestorica radi, čisteći i trudeći se: na taj način se rađa iskreno prijateljstvo među nama. Pred večer trudimo se procijeniti stanje... kasnimo.
Stiže don Stefano koji nam govori o srcu Isusovom i o tome kako je teško znati voljeti ... dotiče nas razmišljanje o svemu što je On učinio za nas ... i ide se dalje sa poslom. Jutro je na dan otvorenja, dan Presvetog srca Marijinog. Odlučujemo da poskidamo sve rešetke (sloboda!) i tako blagovaonica postaje „zajedničarska“, kapela dobiva svoj izgled i jedna nova Gospa zauzima mjesto na jednom stupu, napravljenom u trenu u dvorištu kuće. Između velikog čišćenja i namještanja smo zapanjeni snagom koja je u zajedničkoj žrtvi! Bog je sa nama, hvala!
U četiri popodne stižu prijatelji, neki roditelji i kuća je zaista transformirana, ima puno svijetla, puno mira. Stiže i biskup iz biskupije Terrassa, SER Mon. Josep Ángel Sáiz Meneses; proslaviti lijepu misu i na kraju svi idemo u procesiju prema kapelici sa Isusom, jer će zauzeti dom u tabernakulu koji je pripremljen za Njega. Koje emocije, sve se transformira! Više ne možemo suspregnuti suze! Kako je lijepo biti siromašan, ali prijatelj Isusa i njegovo oruđe! Hvala na ovoj providnosti, i na svim osobama koje mole za ovaj projekt već godinama.

Mogu reći da sam proživio jako intenzivne dane sa braćom u pripremanju inauguracije naše kuće u Španjolskoj. Sa puno dobre volje i želje da se učini dobro, zasukao sam rukave i potrudio se dati cijeloga sebe u poslovima, u prijateljstvu prema braći, trudeći se da spojim sve te stvari i da ih nosim svakog dana u srcu, prikazujući ih Isusu u molitvama. Bilo je trenutaka gdje sam se morao žrtvovati, skomodati, darovati se drugima, sati provedeni u poslu na koje na kraju više nisam gledao, ali mogu reći da sam upravo zahvaljujući tim trenucima mogao vidjeti plodove molitve, mogao sam pronaći radost u svakome danu a prije svega sam mogao vidjeti želju da ne bježim više pred poteškoćama nego da zastanem i da se suočim sa njima.
Bilo je lijepo ponovno vidjeti mnoge obitelji koje sam već upoznao, prije svega je bilo lijepo vidjeti kako su bili na raspolaganju i uvijek nasmijani. Na svetoj misi biskup se u propovijedi prisjetio tri glavna stupa zajednice: prijateljstvo, posao i molitva. Zatim procesija do kapele kako bi prihvatili Isusa u našu kuću, bio je to jako snažan i intenzivan trenutak koji neću zaboraviti. Bit će isto tako teško zaboraviti prisutnost oca Stefana sa nama, njegovu pomoć kako bi se poboljšali razni detalji na kući. Za mene je bio veliki dar vidjeti ga među nama, iznad svega slušati ga kada je pričao o Međugorju i njegovim iskustvima dok se gradila kuća, to me navelo da puno razmišljam, jer mi se još puno puta dogodi da se žalim i da malo cijenim sve lijepe stvari koje me okružuju. Hvala ti majko Elvira za tvoje da, za ovo veliko djelo koje je Zajednica Cenacolo i za sve osobe koje su dio nje, i hvala vam što ste me odabrali da postanem dio ove bratovštine „Presveto srce Isusovo“.

Želim zahvaliti Bogu jer mi je dozvolio da doživim ovu providnost u mojoj zemlji, jer mi je dao da sudjelujem u dolasku Zajednice u Španjolsku. Mogao sam dodirnuti rukom plodove mojih molitvi i molitvi mnogih drugih osoba koje su vjerovale u nas preko majke Elvire i djela koje se ostvarilo njenim da. Ovih sam dana mogao živjeti zajedništvo grupe i volju da se radi sa puno motivacije, vidjevši preobrazbu jedne stare štale u kapelu obloženu kamenom, koja doziva u sjećanje Gospodinovo rođenje u ovoj spilji u planini punoj mira. Po strani kuće ima jedna crkvica sa skoro tisuću godina molitve iza sebe gdje smo proslavili sa biskupom ove biskupije svetu misu; bio sam dirnut čuvši u propovijedi kako je bio upoznat o našem radu i o djelima majke Elvire i kako je Gospodin otvorio put Cenacolu u Španjolsku. Bio sam dirnut prisutnošću don Stefana u kući, tako blizu, bilo je puno mudrosti u njegovim riječima i puno zajedničarskog iskustva. Želio bih još zahvaliti svim prijateljima koji su svojom vjerom omogućili ostvarenje ovog projekta.

Ispiši stranicu