Susret misionarki Sluge iz ljubavi

Početkom mjeseca veljače mi djevojke "misionarke, sluge iz ljubavi", zajedno s našim zaređenim sestrama, smo bile "pozvane" od naše Gospe Lurdske živjeti tjedan dana u šutnji, molitvi, podijelama i prijateljstvu u školi Svete Bernadette. Mi smo žene koje žive u Cenacolu od prije tri, šest, deset godina ... jer volimo ovu stvarnost, osjećamo da smo dio ove velike obitelji i želimo uzvratiti, mladima koji kucaju na vrata Zajednice, malo dobra koje smo primile.
Ove duhovne vježbe u Lourdesu, među rukama Bezgrešne, bile su prekrasan dar Providnosti, koja nas je već čekala, otvarajući nam velikodušno vrata"Sela mladih" gdje smo bile smještene prvih nekoliko dana boravka, koje je u ovom razdoblju obično zatvoreno. To nam je omogućilo da dane u šutnji proživimo u prostranim mjestima, u prekrasnoj kapeli gdje su naši svećenici slavili svetu misu i gdje smo pred Presvetim doživjele neprestanu molitvu i gdje smo"kopale" po našim srcima, po našim pričama upravo kako je učinila sveta Bernadette s prljavom i muljevitom zemljom iz Spilje.
Kao i malena Soubirous i mi smo, pod blatom naših grijeha, naših rana, otkrile  izvor koji ozdravlja, liječi, obnavlja: Milosrđe Božje. Kao što Marija poziva sve one koji dođu u Lurd, sudjelovale smo na križnom putu, bile na ispovijedi i okupale se u bazenima, te smo te trenutke proživjele duboko u sebi. Zahvaljujući katehezama koje su vodili naši svećenici, mogle smo bolje razumijeti povijest osamnaest ukazanja "Lijepe Gospođe", koja nas navode da zavolimo još više Djevicu Mariju, uvjeravajući nas još dublje da je u ovom jako zbunjujućem svijetu, Ona jedini istinski model žene koji treba slijediti i oponašati.
Sveta Bernadette je rekla: "Ona me gledala kao što jedna osoba gleda drugu osobu", i čitav život čuva u svom srcu sjećanje na tu Prijateljicu koja je sa puno  poniznosti znala postati malena kao ona, osmijehivati joj se, slušati je, moliti sa njom, vratiti joj dostojanstvo. Na obljetnicu ukazanja, preselile smo se u „Accueil Notre Dame " koja se nalazi u sklopu svetišta, baš pod Gospinim nogama, i tamo smo pred spiljom imale mogućnost doživjeti milost noćne molitve, stavile smo  pod noge Bezgrešne sve: momke i djevojke u našoj zajednici, obitelji Cenacoline, djecu i sve naše stričeve, tete, posvečene sestre i braću u misijama, naše roditelje, prijatelje, bolesne, one koji nam se povjeravaju u molitvama, ali iznad svega, prisjetili smo se naše majke Elvire.
Bile smo hodočasnice među hodočasnicima iz svih krajeva svijeta, sudjelujući u procesiji sa svijećama “flambeaux“, euharistijskoj procesiji, vidjevši tako ljepotu pripadati i biti dio jedinstvene crkve. Zahvalimo još jednom našoj Gospi Lurdskoj jer nam se smije svakoga dana i jer nas gleda "kao što jedna osoba gleda drugu osobu."

Album Slika...

Ispiši stranicu