|
Radosno zahvaljujemo Bogu Ocu za sve milosti, darove, prijateljstva i molitvu koje smo doživjeli u četiri dana Slavlja Života.
Rođendan Zajednice postaje svake godine sve veličanstveniji događaj vjere što poziva na brdo iznad Saluzza tisuće ljudi koji dolaze iz cijeloga svijeta. Mnogi mladići i djevojke, oni koji su prošli put Zajednice, roditelji, prijatelji, svećenici, posvećene osobe... došli su iz SAD-a, Latinske Amerike i svih krajeva Europe da ih zagrli Božansko Milosrđe i da iskuse, vide i gledaju čudo Uskrsnuća.
Ulomak iz Evanđelja, koji je nadahnuo razmišljanja, propovijedi, klanjanja na Slavlju, bila je prispodoba o Dobrom Samaritancu, osobito pitanje koje zakonoznanac postavlja Isusu: “Tko je moj bližnji?”
U svijetu koji nas zavara va da bismo mogli biti sretni misleći samo na sebe, na vlastite potrebe, na novac, Isus ide protiv struje i jasno kaže da pravu sreću, vječni život, Raj na zemlji možemo živjeti već sada, tako da se, slijedeći primjer Dobrog Samaritanca, zaustavimo, pogledamo u oči one oko nas i pomognemo im.
Zahvaljujemo Ocu Pinu iz Kontemplativnog pokreta “Charlesa de Foucaulda” iz Cunea, zajednice s kojom oduvijek osjećamo duboko prijateljstvo, jer nas je u propovijedi u četvrtak popodne podsjetio da sav kršćaninov život polazi od molitve, od našeg odnosa s Isusom: samo ako molimo srcem, ako hranimo našu nutrinu Njime, pobijedit ćemo svoje sebičnosti i postati “Dobri Samaritanci”, sposobni da primijetimo potrebe drugoga. U petak ujutro katehezu i klanjanje predvodio je još jedan veliki prijatelj Zajednice - otac Francesco Peyron iz “Missionari della Consolata” (Misionari Utješiteljice), sa sjedištem u blizini Certose di Pesio. Više od sat i pol nakon kateheza prolazio je između nazočnih s Presvetim Sakramentom: snažno smo osjetili Isusovu prisutnost koja grli i blagoslivlja, a mnoge suze bile su znak da se još jednom Dobri Samaritanac nagnuo nad nas da bi izliječio, previo, ozdravio rane koje nosimo u srcu.
U petak popodne Svetu misu predvodio je naš biskup iz Saluzza msgr. Giuseppe Guerrini. Za euharistijskog slavlja pet mladih iz Zajednice primilo je sakrament Krštenja i Potvrde, a još tridesetak sakrament Potvrde.
Bio je to vrlo snažan trenutak vjere, kad smo još jednom mogli promatrati čudo uskrsnuća: od buntovnih ovisnika, koji sve niječu i poriču, Isus nas preobražava u mlade apostole željne da uđu i budu dio obitelji Crkve i da svjedoče prekrasna Božja djela u nama.
U petak navečer sudjelovali smo u predstavljanju prispodobe o Dobrom Samaritancu koju je izvela nekolicina naših mladih. Večer je završila ponovnom posvetom cijele naše Zajednice Mariji i njezinu Bezgrješnu Srcu. Bilo je prekrasno i vrlo dojmljivo gledati kip Gospe Fatimske u procesiji s tisućama svijeća upaljenih da bismo nju slavili.
Zahvaljujemo Majci Elviri jer nas oduvijek uči moliti Svetu krunicu i žarko ljubiti Gospu: doista osjećamo da nas Isusova Majka jako voli i pod svojim og rtačem štiti cijelu našu Zajednicu.
Subota i nedjelja posebno su bile radosne i blagoslovljene nazočnošću bečkog kardinala Christopha Schönborna koji nas je došao posjetiti s nekolicinom seminarista iz Beča. Kao i u nekim drugim prigodama kardinal nam je iskazao svoje poštovanje i prijateljstvo, no na ovome slavlju osjetili smo ga kao oca, pastira, brata, prijatelja, lice Crkve koja postaje Dobri Samaritanac i prigiba se nad zajednicom siromašnih grješnika kao što je naša.
Zahvaljujemo kardinalu Schoenbornu na jednostavnosti, ljudskosti, ljubavi i mudrosti kojom je vodio kateheze i molitvu, a i zato što je potvrdio ono što nam je kardinal Rylko rekao u Rimu 16. listopada prošle godine: Zajednica Cenacolo je upravo onaj gostinjac u koji Isus, Dobri Samaritanac, dovodi sve nas, muškarce i žene, koje su pretukli i bacili na zemlju današnji razbojnici (tuga, usamljenost, alkohol, droga...), kako bismo izliječili svoje rane i ponovno pronašli pravi smisao života.
No Slavlje Života je bilo i prijateljstvo, besplatno nesebično služenje, ljubav i žrtva, darovani s radošću, tako da doista jedni drugima postajemo Dobri Samaritanci.
Zahvaljujemo šezdesetak svećenika, pridošlih iz svih krajeva svijeta, koji su satima neumorno ispovijedali tisuće okupljenih. Posebna hvala Preuzvišenom msgr. Bakeru, birminghamskom biskupu iz Alabame, koji je došao da bi zahvalio za djelo Zajednice u SAD-u, a sada i u njegovoj biskupiji.
Hvala i Preuzvišenom msgr. Krysztofu Zadarku, pomoćnom biskupu Koszalin-Koloberzega, gdje se nalazi naša bratovština, jer je proveo dva dana s nama.
Zahvaljujemo mladićima i djevojkama u Zajednici koji su svjedočili svoje uskrsnuće izvedbom predstave “Vjerujem”. Plesom, pjesmama i nadasve malenim i velikim služenjem neumorno su nastojali pridonijeti da Slavlje Života bude što uspješnije.
Hvala prijateljima i roditeljima što su kuhali, radili, služili, znojili se, ljubili... besplatno.
Naposljetku zahvaljujemo Majci Elviri i na njezinu hrabrom “da” Bogu koji je iznjedrio Zajednicu Cenacolo, tu prekrasnu priču Ljubavi, Milosrđa i Uskrsnuća, koja je 16. srpnja navršila 27 godina.
 Ispiši stranicu
|
