Proslava Rođendana 2010

Dragi naši prijatelji  i roditelji iz svih krajeva svijeta,
želimo vam iz snježne i ledene Italije ispričati kako je prošao Elvirin rođendan. Nakon ozbiljnih, ali radosnih priprema, molitve, neumorna rada mladića i djevojaka priređena je prelijepa proslava!
U subotu, 23.  siječnja, svi smo se okupili u Fossanu. Ujutro su djevojke pripremile doček Majke Elvire s cvijećem, pjesmom i plesom.
Majka je došla plešući i trčeći, čudeći se okupljenu mnoštvu i ozračju goleme radosti. Istaknula je da sve što smo priredili nije samo za nju nego za sve nas, a napose za život. Ljubav nas potiče na rad, ne da nam da se uspavamo, a sav vaš trud u pripremama pokazuje da ste predani služenju, rekla je Majka Elvira.
Ujutro je služena Sveta misa, s Evanđeljem o Dobrom Samaritancu. Don Stefano je, podsjetivši na uručenje dekreta za Cenacolo u Vatikanu, ponovio da su i Majka Elvira i Zajednica velik dar za nas, jer se prignula k nama, uzela nas u naručje i izliječila naše rane. Mi smo bili onaj čovjek koji je silazio k Jerihonu, udaljavao se od Jeruzalema i dogodilo mu se da je pao u ruke razbojnika, u ruke zloga, zavodnika svijeta.
Ali Dobri Samaritanac ga je zaštitio, izliječio mu rane uljem i vinom…(ulje i vino, gle slučaja,  upravo su proizvodi Zajednice: ulje iz  Barija i vino  iz Pagna), odveo u gostinjac i preporučio ga vlasniku da se brine za nj, kao što se i u bratovštinama brinu za nas kad uđemo u njih.
Sveta misa je završila blagoslovom najmlađe „ćenakoline“, rođene 9. siječnja, male Glorije, kćeri Marije Grazije i Gabrielea.
Ručak, s purom i kobasicama, za nas su pripravili naši prijatelji i roditelji, a popodne smo svi zajedno molili Krunicu. Nakon toga su posvećene djevojke u afričkom stilu otpjevale Litanije svetima.
Majka Elvira je, govoreći kako je dobro živjeti u ljubavi, ponavljala “ta-ta-ta...“ čudesnom slobodom osobe koja upravo sada prihvaća svoj život takav kakav jest. Mali Emanuel dotrčao ju je zagrliti, a ona je rekla: „…Vidi, ovo dijete je shvatilo da sam u neprilici, jer mi je ponestalo riječi. Ovo me dijete došlo utješiti!“
Popodne je izveden splet pjesama i plesova u spomen na dane uručenja vatikanskog dekreta. U toj svečanosti svi su sudjelovali: mladići, djevojke, djeca, parovi, svećenici, ured… Dan je završio plesom posvećenih sestara, misionarskom Krunicom, s golemim balonima i super-tortom koju su pripremile prijateljice Zajednice, što je samo pojačalo raspoloženje. I torta je podsjećala na „rimske“ trenutke i predstavljala je Crkvu, s nekoliko slika glavnog grada, koje su se mogle jesti.
Svi smo se vratili svojim kućama veoma radosni, sa zahvalnošću u srcu.
U ponedjeljak, 25., na blagdan obraćenja sv. Pavla, bio je dan kad su mladići predavali darove. Otac Stefano zahvalio je Majci Elviri za njezino DA, koje je spasilo naše živote; to istinsko DA koje smo, ulazeći u Zajednicu, mogli dodirnuti i koje nam je pomoglo da ostanemo, jer nismo toliko vjerovali riječima, nego životu, koji je govorio puno više od riječi.
Don Stefano je zatražio od mladića da mole s rukama ispruženim iznad Majke Elvire: svi su bili dirnuti i plakali su! Od ljubavi drhte srca, pa i najtvrđa, ona koja se najviše opiru!
Srijeda, 27., bio je dan djevojaka, a ujutro je Svetu misu predvodio don Ivan. To vrlo snažno misno slavlje podsjetilo je na život Zajednice, na razloge zašto smo se promijenili, zašto smo ostali, zašto smo ponovno rođeni.  ZAHVALJUJUĆI nekomu tko je rekao „da“, gledali smo svojim očima ljubav, dodirnuli smo ju rukom,  patili zbog nje.
Ove je godine u prigodi rođendana priređena „svetačka lutrija“. Svaka je bratovština dobila sliku nekog sveca, koje su izradili dečki u Saluzzu, i koji će cijelu godinu biti zaštitnik određene  bratovštine. Na sljedeći rođendan Majke Elvire sveci će se vratiti u Italiju i ponovit će se izvlačenje….  Oni za misije doći će nešto kasnije.
U subotu, 30. siječnja, i roditelji su pripremili zabavu da bi uveličali rođendansko slavlje Majke Elvire. Neke skupine su izvele ozbiljne, misaone, predstave, a neke pak smiješne skečeve i pošalice. Na kraju im je Majka Elvira zahvalila na sudjelovanju u velikom broju  i volji da proslave život.
To su bili dani velike zahvalnosti Bogu, s još većom vjerom i spoznajom da je život dar koji, ako ga darujemo, postaje radost i nada i za nas, i za sve druge! HVALA.

Vai all'album Fotografico 1 ...

Ispiši stranicu