|
Nas oko 120 roditelja, prijatelja Zajednice, mladića, predvođeni don Massimom, provelo je tri snažna dana hodočašća Gospi i susreta sa Zajednicom. Dočekali su nas mladići i djevojke Cenacola, a Majka Elvira nas je, u osvit Nove godine, grlila svakog pojedinačno. Osjećali smo da smo ljubljeni i rado viđeni sinovi Zajednice, u kojoj su djeca mnogih od nas našla svoj put.
Dojmljiva svjedočanstva u “Campo della Gioia“ podsjetila su nas na povijest kuće za djevojke, njezinu gradnju od prvih cigala, od kojih su momci malo-pomalo gradili kuću, ali i svoja srca i nove vrijednosti. Kuća za djevojke nazvana je “Campo della Gioia” jer je rođena iz srca mladića koji su, gradeći ju, iskusili pravu i čistu radost.
Uspon na Brdo ukazanja, Podbrdo, bio je snažan doživljaj za sve nas: i za one koji su se uspinjali prvi put, i za one koji su to činili više puta - svatko je s pogledom na Gospu ostavio neku svoju misao, molitvu, pitanje, suze.
Susret s momcima vratio nas je na početke “Campo della Vita”, kad ih je nekolicina živjela pod šatorima: to su bili prvi koraci velikog čuda koje se dogodilo na tom polju gdje danas prolaze tisuće hodočasnika, zadivljenih i dirnutih uskrsnućima naše djece.
Na kraju su nas mladi obradovali domjenkom, sa slatkišima i pićem, pokazavši nam koliko su pažljivi i brižni. Mladići, za koje smo vjerovali da su van, u svijetu, bili bezosjećajni, rastreseni, nesnošljivi, danas su puni života, nasmiješeni, a i sami su iznenađeni dubinom promjena koje Gospa čini u njihovim srcima u Međugorju.
Bili su to predivni dani. U srcu smo ponijeli dubok osjećaj zahvalnosti za sve što Bog čini za našu djecu. Uvjereni smo da je njihovo ponovno rodenje i naše rođenje - da ozdravljaju i oni i da ozdravljamo i mi u ovom susretu sa Životom.
Hvala.
 Ispiši stranicu
|
