|
Papin nagovor uz molitvu Andeo Gospodnji u nedjelju, 10. sijecnja 2010.
Bog je roden zato da bismo se mi mogli ponovno roditi
Papin nagovor uz molitvu Andeo Gospodnji prenosimo u cijelosti:
Draga braco i sestre!
Jutros tijekom mise slavljene u Sikstinskoj kapeli podijelio sam sakrament krštenja nekoliko novorodencadi. Taj je obicaj vezan uz blagdan Krštenja Gospodinova, kojim se zakljucuje liturgijsko vrijeme Bozica. Krštenje vrlo dobro upucuje na opce znacenje bozicnih blagdana, u kojima tema postajanja djece Bozje zahvaljujuci dolasku jedinorodenoga Sina u našem covještvu predstavlja dominantnu sastavnicu. On je postao covjekom da bismo mi mogli postati djeca Bozja. Bog je roden zato da bismo se mi mogli ponovno roditi. Ta se shvacanja neprestano vracaju u bozicnim liturgijskim tekstovima i predstavljaju poticajan motiv razmišljanja i nade. Tu mislimo na ono što sveti Pavao piše Galacanima: "A kada dode punina vremena, odasla Bog Sina svoga: od zene bi roden, Zakonu podlozan da podloznike Zakona otkupi te primimo posinstvo" (Gal 4,4-5), odnosno, još, sveti Ivan u Proslovu svoga Evandelja: "A onima koji ga primiše podade moc da postanu djeca Bozja: onima koji vjeruju u njegovo ime" (Iv 1,12). To cudesno otajstvo koje je naše "drugo rodenje" – ponovno rodenje ljudskog bica "odozgor", od Boga (usp. Iv 3,1-8) – ostvaruje se i sazima u sakramentskom znaku krštenja.
S tim sakramentom covjek postaje stvarno sin, sin Bozji. Od tada, svrha se njegova zivota sastoji u tome da dostize na slobodan i svjestan nacin ono što je od pocetka covjekovo odredenje. "Postani to što jesi" – predstavlja osnovno odgojno polazište osobe otkupljene milošcu. To polazište ima mnoge slicnosti s ljudskim rastom, gdje odnos roditelja s djecom prolazi, putem odvajanja i krize, od potpune ovisnosti do svijesti o sinovstvu, do zahvalnosti za dar primljenog zivota i do zrelosti i sposobnosti darovati zivot. Roden iz krštenja na novi zivot, i kršcanin zapocinje svoj put rasta u vjeri koji ce ga dovesti do toga da svjesno zaziva Boga kao "Boga - Oca", da mu se obraca sa zahvalnošcu i zivi radost sinovstva.
Od krštenja proizlazi takoder jedan model društva: model bratstva. Bratstvo se ne moze uspostaviti pomocu neke ideologije, još ga manje moze narediti neka uspostavljena vlast. Da bi ljudi se prepoznali medusobno bracom nuzno je da posjeduju poniznu ali duboku svijest o tome da su djeca istoga nebeskog Oca. Kao kršcane, zahvaljujuci Duhu Svetom primljenom na krštenju, zapao nas je dar i obaveza da zivimo kao djeca Bozja i kao braca, da bismo bili "kvasac" novoga, solidarnog covjecanstva, u kojem vladaju mir i nada. Neka nam u tome pomogne svijest da, osim Oca nebeskog, imamo i majku, Crkvu, ciji je neprolazni uzor Djevica Marija. Njoj povjerimo novokrštenu djecu i njihove obitelji i molimo za sve tu radost da se svakoga dana ponovno radaju "odozgor", od Bozje ljubavi, koja nas cini njegovom djecom i bracom medusobno.
Nakon Angelusa
Dva su dogadaja, na poseban nacin, privukla moju paznju ovih dana: slucaj polozaja imigranata, koji traze bolji zivot u zemljama koje ih, iz razlicitih razloga, trebaju, i sukobe, u raznim dijelovima svijeta, u kojima su kršcani izlozeni, katkad silovitim, napadima.
Treba poci od srzi problema! Potrebno je ponovno krenuti od znacenja osobe! Imigrant je ljudsko bice, razlicito po provenijenciji, kulturi i tradicijama, ali je osoba koju treba poštivati, s njezinim pravima i duznostima, napose, na polju rada, gdje se lako javljaju napasti izrabljivanja, ali takoder na podrucju konkretnih zivotnih prilika. Nasilje ne smije nikada biti ni za koga put za rješavanje teškoca. Posrijedi je u prvom redu problem ljudskih odnosa! Pozivam da se pogleda lice drugoga i otkrije da on ima dušu, povijest i zivot: on je osoba i Bog ga ljubi kako ga ljubi.
Slicna razmišljanja vrijede i za covjeka kao pripadnika odredene vjeroispovijesti. Nasilje prema kršcanima u nekim zemljama pobudilo je kod mnogih zgrazanje, takoder zato jer je izbilo u najsvetijim danima kršcanske tradicije. Potrebno je da i politicke i vjerske institucije ispune – to ponavljam – svoje zadace. Ne moze biti nasilja u Bozje ime, niti se smije misliti da se Boga casti vrijedanjem dostojanstva i slobode svojih bliznjih. (kta/ika)
 Ispiši stranicu
|
