|
Vatikan, 27. prosinac 2009.
Papin nagovor uz molitvu Anđeo Gospodnji u nedjelju 27. prosinca 2009.
Obitelj je slika Boga
Papin nagovor uz molitvu Anđeo Gospodnji prenosimo u cijelosti:
Draga braćo i sestre!
Danas se slavi Nedjelja svete obitelji. Možemo se ponovno uživjeti u ulogu pastira iz Betlehema koji, tek što primiše anđelov navještaj, pohitiše u spilju gdje pronađoše "Mariju, Josipa i novorođenče gdje leži u jaslama" (Lk 2,16). Zaustavimo se i mi u razmatranju nad tim prizorom i razmišljajmo o njegovu značenju. Prvi svjedoci Kristova rođenja, pastiri, našli su ondje ne Djetešce Isusa, već malu obitelj: majku, oca i tek rođeno dijete. Bog se htio objaviti rođenjem u ljudskoj obitelji te je stoga ljudska obitelj postala slika Boga! Bog je Trojstvo, on je zajedništvo ljubavi a obitelj je, uza svu razliku koja postoji između Božjega otajstva i ljudskog stvorenja, njegov izraz koji odražava neistraživi misterij Boga ljubavi. Muškarac i žena, stvoreni na Božju sliku, postaju u braku "jedno tijelo" (Post 2,24), to jest zajednica ljubavi koja rađa novi život. Ljudska obitelj, u stanovitom smislu, je slika Trojstva po interpersonalnoj ljubavi i po plodnosti ljubavi.
Današnja nam liturgija predstavlja poznati događaj iz evanđelja o dvanaestogodišnjem Isusu koji je ostao u hramu, u Jeruzalemu, bez znanja svojih roditelja, koji su ga, začuđeni i zabrinuti, pronašli nakon tri dana gdje razgovara sa učiteljima. Majci koja ga je zamolila objašnjenje, Isus odgovara da mora "biti u onomu" što pripada njegovu Ocu, u domu svoga Oca, to jest Boga (usp. Lk 2,49). U tome događaju vidimo dječaka Isusa puna gorljivosti prema Bogu i prema hramu. Zapitajmo se: od koga je Isus naučio ljubav prema "onomu" što je Oca njegova? Sigurno da je kao sin duboko poznavao svoga Oca, Boga, da je ima duboki trajni odnos s Njim, ali, kao pripadnik jedne konkretne kulture, sigurno da je od roditelja naučio molitve i ljubav prema hramu i Izraelovim institucijama. Možemo, dakle, reći da je Isusova odluka da ostane u hramu prije svega plod njegova dubokog odnosa s Ocem, ali također plod odgoja primljena od Marije i Josipa. Možemo ovdje nazrijeti istinski smisao kršćanskoga odgoja: to je plod suradnje između odgojitelja i Boga kojoj treba uvijek težiti. Kršćanska je obitelj svjesna da su djeca Božji dar i plan. Stoga ih ne može smatrati vlastitim posjedom, nego, služeći u njima Božjem naumu, pozvana je poučiti ih većoj slobodi, a ta se sastoji u tome da kažu svoj "da" Bogu kako bi vršili njegovu volju. Djevica Marija je savršeni uzor toga "da". Njoj povjerimo sve obitelji, moleći osobito za njihovo dragocjeno odgojno poslanje.
 Ispiši stranicu
|
