|
PAPIN NAGOVOR PRIJE MOLITVE KRALJICE NEBA
Nedjelja 19. travnja 2009.
Božja milosrdna ljubav čini od čovječanstva jednu obitelj
Draga braćo i sestre!
Vama ovdje nazočnima i svima koji su povezani s nama putem radija i televizije ponovno, na ovu nedjelju kojom završava Vazmena osmina, od srca čestitam Uskrs. U ozračju radosti, koja izvire iz vjere u Krista uskrsloga, želim zatim najtoplije zahvaliti svima onima – a njih je zaista mnogo – koji su mi uputili izraze privrženosti i bratske blizine u ovim danima, bilo za uskrsne blagdane, bilo povodom mojega rođendana, koji sam slavio 16. travnja, kao i za četvrtu obljetnicu mojeg izbora za Petrovu Stolicu, koja pada upravo na današnji dan. Zahvaljujem Gospodinu za tolike izraze ljubavi. Kao što sam imao priliku nedavno reći, nikada se ne osjećam samim. Još više u ovom jedinstvenom tjednu, koja za liturgiju predstavlja samo jedan dan, osjetio sam zajednicu koja me okružuje i podupire: to je duhovna solidarnost, jačana molitvom, koja se očituje na bezbrojne načine. Počevši od mojih suradnika u Rimskoj kuriji, sve do zemljopisno najudaljenijih župa, mi katolici činimo i moramo se osjećati kao jedna jedina obitelj, nadahnuti istim osjećajima koji su prožimali prvu kršćansku zajednicu, o kojoj tekst Djela apostolskih koji se čita na ovu nedjelju kaže: "U mnoštvu onih što prigrliše vjeru bijaše jedno srce i jedna duša" (Dj 4, 32).
Zajednica prvih kršćana imala je za pravo središte i temelj Krista uskrsloga. Evanđelje izvješćuje da se, u času muke, kada je božanski Učitelj bio uhićen i osuđen na smrt, učenici raspršiše. Samo Marija i žene, s apostolom Ivanom, ostadoše i slijediše ga do Kalvarije. Po uskrsnuću, Isus je darovao svojima novo jedinstvo, jače no prije, nepobjedivo, jer se ne temelji na ljudskim snagama, već na božanskom milosrđu, po kojem su osjetili da ih sve ljubi i da im oprašta. Božja milosrdna ljubav, dakle, čvrsto ujedinjuje, danas kao i jučer, Crkvu i čini od čovječanstva jednu obitelj; ta nam božanska ljubav po Isusu raspetom i uskrslom oprašta grijehe i obnavlja nas u duhu. Vođen tim dubokim uvjerenjem, moj ljubljeni prethodnik Ivan Pavao II. htio je tu nedjelju, drugu po Uskrsu, proglasiti Nedjeljom božanskog milosrđa i pokazao je svima na Krista uskrsloga kao izvor povjerenja i nade, prihvaćajući duhovnu poruku koju su prenijeli Gospodin i sveta Faustina Kowalska, sažetu u zazivu: "U tebe se uzdam, Gospodin!".
Kao i prvu zajednicu, tako i nas Marija prati u svakodnevnom životu. Mi je zazivamo kao "Kraljicu neba", znajući da je njezino kraljevstvo jednako kao i kraljevstvo njezina Sina puno milosrdne ljubavi. Povjerite joj ponovno službu Crkve, dok s povjerenjem govorimo: Mater misericordiae, ora pro nobis (Majko milosrđa, moli za nas).
Nakon "Regina Coeli":
Upućujem prije svega srdačan pozdrav i tople želje braći i sestrama Istočnih Crkava koje, slijedeći julijanski kalendar, danas slave sveti Uskrs. Neka uskrsli Gospodin u svima obnovi svjetlo vjere i daruje obitelj radosti i mira.
Sutra će u Ženevi, u organizaciji Ujedinjenih naroda, započeti konferencija posvećena Deklaraciji iz Durbana iz 2001. protiv rasizma, rasne diskriminacije, ksenofobije i nesnošljivosti. Riječ je o važnoj inicijativi jer se i danas, usprkos povijesnim poukama, bilježe mnoge pojave koje zavrjeđuju svaku osudu. U deklaraciji iz Durbana priznaje se da "svi narodi i osobe čine jednu ljudsku obitelj, bogatu u različitosti. Oni su pridonijeli napretku civilizacije i kulturâ koje čine zajedničku baštinu čovječanstva… promicanje snošljivosti, pluralizma i poštivanja može dovesti do društva u kojem će vladati manja isključivost". Polazeći od tih tvrdnji traži se odlučno i konkretno djelovanje, na nacionalnoj i međunarodnoj razini, kako bi se spriječio i otklonio svaki oblik diskriminacije i nesnošljivosti. Potrebno je, prije svega, djelovati u sferi odgoja na najširoj razini, ističući dostojanstvo osobe i štiteći njezina temeljna prava. Crkva, sa svoje strane, tvrdi da samo priznavanje čovjekova dostojanstva, stvorena na Božju sliku i priliku, može sačinjavati sigurno uporište za to djelovanje. Iz toga zajedničkog vrela, naime, izvire zajedničko određenje čovječanstva, koje bi moralo pobuditi u svima i u svakom snažan osjećaj solidarnosti i odgovornosti. Upućujem iskrene želje da delegati prisutni na Konferenciji u Ženevi rade zajedno, u duhu dijaloga i uzajamnog prihvaćanja, kako bi se suzbio svaki oblik rasizma, diskriminacije i nesnošljivosti, označavajući tako temeljni korak prema potvrđivanju općih vrijednosti čovjekova dostojanstva i njegovih prava, na obzoru poštivanja i pravednosti prema svakoj osobi i narodu.
 Ispiši stranicu
|
