|
Otac Francesco Peyron iz Misionara Consolate. Homilija.
Poslušajmo Božju riječ i otvorimo naša srca. Zamisli si noć u kojoj si baš dobro spavao, ujutro se probudiš i otvorivši prozore ugledaš prekrasan dan, svjetlo uđe u sobu, a ti kažeš: „ Hvala i slava tebi Gospodine“.  Božja je Riječ ta svjetlost koja ulazi, ne samo u jednu sobu, nego u dubinu tvoje priče kako bi je osvijetlila, kako bi joj dala okusa, boje, snage i poleta. Treba nam ta svjetlost i pokušajmo ju uhvatiti.
Podvući ću neke aspekte Božje Riječi.
Prvo čitanje, ovaj dvostruki Jakovljev poziv:“ Jakove, Jakove! Mojsije, Mojsije! Samuele, Samuele!“. Svaki put kad se u Bibliji ponavlja nečije ime dva puta to je radi toga da bi potvrdilo snagu i veličinu kojom nas Bog poziva. Ako večeras staviš tu i tvoje ime nećeš napraviti ništa krivo i lažno. Bog te poziva i kad god Bog poziva tada traži nešto lijepo i želi vrednovati najljepši dio tebe, pobijediti svaki pesimizam i obnoviti darove čovjeka koji živi u tebi, a koji je više puta sputan i skučen našim grijesima, našim ograničenjima, našim zamorima.
Tako da to dvostruko zazivanje tvog imena pobuđuje u nama taj poziv, to znači: ti si važan.
Jakov će odgovoriti:“Evo me!“. Što će Marija reći? „Evo me“. Što ćeš ti reći? „Evo me!“. Za Mariju je taj „Evo me“ predstavljao i devetnaesto poglavlje Ivanovog evanđelja: Marija pod križem: Evo me! Reći „Evo me“ je jedini pravi odgovor, ali ne smijemo zaboraviti da je „Evo me“ jedno da prema altruizmu, oprostu, pružanju ruke onome kojemu je potreba, znači reći ne nečistoći i da molitvi, staviti se na koljena, reći da pomirenju između supružnika, reći da uzajamnom razumijevanju. Sad shvaćate da kad je Bogorodica rekla:“Evo me!“ u Nazaretu, tada se Bog utjelovio. S Marijinim „Evo me“ nalazi se i tvoj „Evo me“ u svakodnevnici života, u radosti, uistinu ponekad se uspinje i putem Kalvarije. To možemo shvatiti samo gledajući Raspelo. To nije lako, ali nismo sami, snaga Duha Svetoga nas podržava.
Prva svjetlost koja ulazi večeras u tvoje srce je to da si i ti pozvan, da te Bog treba kako bi najavljivao njegovo kraljevstvo, njegovu misiju, njegovu nadu, njegovu radost, njegovu ljubav i odmah nakon toga slijedi moje i tvoje „Evo me!“ kao odgovor.
Druga svijetlost je probuditi u dubini svakog od nas taj odgovor.
Prije smo rekli treći „Evo me!“, ali sada slijedi i četvrti, onaj najiskreniji, najljepši, ali i onaj najteži: onaj odgovor mog i tvog svakodnevnog života. Svaki put kad ćeš susresti poteškoće ili možda težinu križa… tada pogledaj Raspelo, pogledaj Blaženu Djevicu, zazovi Duha Svetoga i pronaći ćeš snagu za izgovoriti tvoj da, i tada će se tvoje srce obasjati i ti ćeš moći dati svjetlost i mir drugima. Misija započinje u našem srcu, kad god uistinu prihvatimo Isusa, svaki put kad mu reknemo da mi postanemo svijetlost.
Jedan je monah iz Certose govorio, da ako je u tebi mir i ideš moliti s ostalim monasima prenijet ćeš i njima taj mir, jer prolazi kroz pore i bez riječi. Prolazi i kroz oči. To je dobar Kristov mir.
I evanđelje je večeras jako. Isus nam govori:“ ja vas šaljem…“. To je još jedan „Evo me“. Šaljem vas nagovještavati kraljevstvo, donositi spasenje, pričati o nadi, živjeti ljubav: Ja te šaljem.
Ponekad mislimo da su „poslani“ samo misionari, i to je istinito, ali jao nama ako to postane izreka kao: “što su dobri ti misionari!“. Ne smiješ zaboraviti da si i ti misionar, jer si i ti pozvan i poslan: možda nikad nećeš krenuti u Peru ili Brazil, ali gdje god se nalazio ti ostaješ misionar i poslan: „Evo ja vas šaljem“.
Od riječi koje slijede se ježimo:“ šaljem vas kao janjad među vukove“. Šalje nas s Duhom Svetim, baš kao i pravo janje, kao Onaj koji se prepustio. Isus je poznavao svoju misiju, ali se ipak prepustio ocu:“Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj“ Kako ti želiš, a ne kako ja želim.
Istina je da je svijet zloban, nasilan, ali tu je i snaga Isusova koja je pobijedila svijet i ako mi ostanemo plahi, dobri, ako opraštamo, ako budemo hrabri u najavljivanju i mi postajemo sposobni pobijediti vukove. Zloba kad-tad ima svoj kraj, ugasi se i ljubav je pobijedi.
Tako je Isus postao ona spužva koja je upila sve naše zlo, sve naše grijehe i mizeriju ovoga svijeta kako bi nam rekao da nam otpušta grijehe.
Duh Sveti je s nama i vodi nas.
Kad sam jutros prolazio između vas s Presvetim, zamislio sam si Isusovu radost vidjevši toliko ljudi koju su ga s ljubavlju i željom gledali. Isus nas uvijek gleda s ljubavlju.
Još ćemo se jednom predati Ocu, ali:! Duh Oca vašega govori u vama!“. Duh Sveti ulazi u nas i govori našem srcu dajući nam svjetlost. To ćemo poslije i shvatiti i u nama će se roditi želja za tim „Evo me“, što god da se desi.
Predajmo se Djevici Mariji, Majci „Evo me“ i zatražimo od nje pomoć da sve to postane stvarno.
dnevna čitanja...
|
Ispiši stranicu
