Četvrtak

Četvrtak 12. svibanj 2007. Pozdrav Majke Elvire Evo nas ovdje još jednom kako bi dali odu životu. Život! Ovaj život koji još mnogo puta zloupotrebljavamo kad ga koristimo služeći naše prohtjeve i ambicije! Moramo znati da je život ljubav i da je ljubav život. I svaki put kad ne želimo živjeti od ljubavi, živimo kao mrtvaci: bez osjećaja, osmjeha, volje, bez svježine i ne želiš više ni plesati ni pjevati. Kad u nama nema ljubavi, onda smo mrtvi. Ljubav je naš život! Kako možemo voljeti one koji nam smetaju? Istina je: teško je živjeti ljubav, ali se isplati. Moramo se naučiti voljeti prije sami sebe, ne površno, već u istinu našeg bića. Naše se biće sastoji od misli, osjećaja, razuma, volje, slobode i sve to mora biti povezano s istinom. Trebamo voljeti „unutar nas“, ne samo s onom ljubavlju koja traje samo jedan trenutak s obzirom koliko mi se što isplati. Na taj način ljubav ne može živjeti. Mi smo božja djeca i znamo da je Bog Ljubav te smo i mi, kao njegova djeca, ljubav. Skupili smo se ovdje kako bi se zajedno upustili u jednu avanturu za koju ne znamo kako će se odvijati. U našoj kući nema dogovora za okruglim stolom, nikad nismo programirali stvari jer želimo vjerovati u ljubav koja živi u nama. Ta ljubav postaje osoba, usluga nekome, žrtva; ljubav koja postaje slavlje. Nismo rekli: … što ćemo raditi prvi dan, drugi, itd… nismo htjeli ni gubiti vrijeme za to. Ovdje smo i samo je jedna stvar sigurna: slavlje je vođeno, jer je slavlje uskrsli Isus, živ među nama. Slavlje je Uskrsnuće koje možemo promatrati u očima, u osmjehu, u licima momaka i djevojaka koji će danas plesati, glumiti, činiti lijepe stvari koje dolaze od srca, koje dolaze od života, a ne radi samog nastupa.  S našim vam iskustvom želimo pokazati da je Isus živ i da ne slijedimo jednog Boga koji je mrtav, koji nije prisutan, koji ne priča, ne grli i koji se ne smije. Mi poznajemo jednog Boga koji je Ljubav, koji se zove Isus, koji je došao na zemlju i mi smo ga vidjeli. Svaki dan gledamo uskrsnuće ovih mladih. Govorimo vam: dođite i vidite! Ovih ćete dana vidjeti živo iskustvo. Sve će se to odvijati pod „svjetlom sunca“, u istini, jer se ne trebamo bojati kad pričamo o uskrslom Isusu i o ljubavi. Pripremimo se na ovo slavlje koje počinje kruhom koji postaje Isus, koji hrani svoju djecu. Slavlje započinje Euharistijom koju ćemo sada živjeti. Slavlje se ne može objasniti jer je Isus prisutan između nas koji nas želi ozdraviti. Dopustite mu da ozdravi um, srce, osjećaje, život. Dopustite mu da vodi i ozdravi naše tijelo, naše srce koji je duboko ranjeno, kad si mi sami nismo još sve oprostili. Isus nam oprašta, on uklanja svu mržnju i osvetu iz srca koje su najgorče rane, one koje najteže nosimo. Euharistijom započinje slavlje oslobađanja. Pokušajmo se zamisliti u logoru gdje nas tuku i rade svašta i dođe Isus koji kaže: „ pustite ih slobodne! Ja ću umrijeti umjesto njih!“. U toku Svete Mise postajemo slobodni, istiniti. Kad se priča o slobodi ne misli se samo na slobodu nego i na radost, mir, oprost, snagu, dar samoga sebe, osmjeh. Ne možemo biti tužni dok čekamo jedinu osobu koja nam može dati život – Isus iz Nazareta. Izgubili smo radost je smo željeli previše stvari. Stvari nam ne daju radost; radost se rađa kad volimo, kad opraštamo, kad počinjemo uvijek ispočetka. Dozvolite Isusu da djeluje u vama u Euharistiji. Bogorodica je ovdje s nama, živi euharistiju sa svojim Sinom. Ona je uvijek prisutna, diskretna, tiha i ponizna. Napravimo taj čin vjere: vjerujem u Gospu, a ona će proći i reći vam sve ono što već dugo čekate. Ona će vam dati odgovor.

Ispiši stranicu