|
 Ovdje sam sa svim svojim ljudskim slabostima, ali srca prepuna ljubavi. U životu sam shvatila da je ljubav sve, uvijek i usprkos svemu. Pa i kad se zbog mnogih teškoća osjećamo slabo, pustimo da
ljubav živi u nama, s nama i oko nas. Djeca smo jednog Oca koji je izvor ljubavi: Bog je Ljubav! I kako bi nam rekao da Ljubav nije ni misao, ni ideja, ni samo osjećaj, nego konkretan čin, stvaran dar, Bog se objavio u čovještvu Isusa, svoga sina, jednoga od nas: mi smo Ljubav vidjeli u “krvi i mesu”, slušali je i susreli; Ljubav je život Božji koji nam se darovao u Isusu. Često mi neki mladići kažu: “Elvira, uvijek govoriš da si susrela Isusa, ali ja ga nisam nikad vidio!” A ja mu odgovorim: “Sjeti se kakav si bio kad si došao u Zajednicu: ustrašen, kukavan, ispunjen zlom, koje ti je ugasilo oči. Tada si
želio umrijeti, a pogledaj se sada: znaš se smiješiti, služiti druge,
tvoje oči sjaje jer je Isus u tebi, One te promijenio. Ti si novo
stvorenje u Kristu i On je živ u tebi!” Da je Isus živ, vidimo u
svojem životu koji se mijenja, koji uskrsuje snagom Njegove ljubavi za
nas. Obraćenje, stvarna promjena koja se događa u nama, stvaran je
znak Božje nazočnosti: ako dopustiš da te On susretne, ako dopustiš da
te Njegova ljubav obuzme, mijenjaš se i ti si nov čovjek!
Današnjem je svijetu prijeko potrebno vidjeti da je vjera prava
životna radost. Zato bih htjela reći vama mladima da živite i
svjedočite pravu, istinsku radost! Ako se ne znamo radovati, nismo
mladi, nego stari iznutra. Nažalost, mnogi su mladi danas tužni,
usamljeni i sve to već znadete i vidite svaki dan! Budimo mi ti koji
počinju nov život, i ne samo za nas nego za sve! Ako smo uvijek
ukočeni, umorni, nepomični, ako uvijek čekamo druge, nećemo stići
nikamo, dapače, nazadovat ćemo. Nasuprot tomu, ohrabrimo se, ustanimo,
pođimo naprijed i slijedimo nadu koja živi u nama. Kad vide kako se
naša srca raduju, i drugi će nas slijediti jer je to ono što i oni
traže.
Momci, mladi, roditelji: započnimo nov život, istinit! Isus je istina
i mi se trebamo učiti istini razgovarajući s Njim u molitvi: Ako si
Njega susreo, i ti živiš u istini i slobodan si! Sada je trenutak:
izgubimo obraz, izgubimo sve i recimo: “Isus je živ, Isus je živ!
Ovdje je među nama!” Naviještajmo to dan i noć. Dajte, pokušajmo! Da,
tako ćemo postati jedna jedinstvena obitelj, ujedinjena u vjeri u
Njega: ti meni činiš dobro, ja tebi činim dobro, a oni koji još ne
vjeruju, promatrat će nas malo čudno, a onda će reći: “Ma gledaj one
ljude kako se slažu, kako si žele dobro, kako su sretni, kako su
slobodni!” Tako će se i oni, susrećući našu istinitu i neustrašivu
vjeru, malo-pomalo podizati na noge da bi nam se pridružili na putu k
Isusu.
Sada mi oprostite, no dok govorim, ponekad mi nedostaju riječi pa sam
se naučila služiti jezikom djece koja govore: “ta-ta-ta-ta....”. Kako
je život lijep, pa i onda kad se sve ne može više izreći ustima:
postoji ljubav, a ljubav je stvarnost, to je smiješak, pogled, stisak
ruke, zagrljaj. Ljubav najrječitije govori zauvijek!
 Ispiši stranicu
|
